B@N-LiVe AnD LeT DiE

utorak, 09.01.2007.

Iron Maiden-Biografija

Rađanje kraljeva

Iako se njihov prvi singl, "Running Free", nije vrtio na radijskim postajama, on je ipak ušao u UK Top 40. Kada su dobili ponudu da sudjeluju na "Top Of The Pops", najvećoj tjednoj televizijskoj emisiji Britanije, Maideni su ih odlučili odbiti osim ako im dopuste da sviraju uživo - nešto tako "neumjetničko" nije napravljeno otkad su u emisiji nastupili "The Who" 1972. godine. BBC izvršitelji su bili jako skeptični ali su se malo smekšali i to je nagrađeno kad je izašao njihov prvi album "Iron Maiden" nekoliko tjedana kasnije i odmah skočio na četvrto mjesto top ljestvice brit albuma. Maideni su kao predgrupa tadašnjim američkim super zvijezdama grupi "Kiss" otišli na europsku turneju koja je bila više nego afirmativna za mladi novi bend. Već tada se vidjelo da su se rodili metalni divovi. Njihova pred prvo albumska povjest počela 1976 i za Maidene se može reći da im se od dana do dana mogao pratiti streloviti uspjeh. Probna ploča iz 1978 sa četiri stvari nazvana "Soundhouse tapes" prodana je u kompletnoj tiraži od 5 000 primjeraka za samo par dana i sada pojedina ploča dostiže cijenu od min. 500 funti. Za band koji se tek osnovao i čije se stvari nisu vrtile na radijima to je bio bogovski uspjeh.

Od 1980 do 2003 svi su od 13 studijskih albuma, četiri dvostruka live albuma, te tri dvostruke komplilacije (uključujući preko 20 singlova) bili veliki uspjeh kako u Britaniji tako i u USA i mnogim zemljama svijeta.

Nakon prvog uspjeha, uslijedile su male promjene u grupi. Gitaristu Dennis-a Stratton-a zamijenio je mladi perfekcionist Adrian Smith, Daveov školski prijatelj, od kojeg je i kupio svoju prvu gitaru. Dennis je bio nešto stariji od ostalih članova i prošao ga je metalni đir, te je htio raditi stavari poput grupe "Yes", ili u najmanju ruku "Queen". On je mnogo više stremio ka orkestracijama. Unatoč promjenama u grupi, postava Maidena i dalje je zvučala jednako: jaki bas, snažne gitare ujednačene gitare u nebrojenim nadogradnjama, žestoki bubnjev i snažan vokal…sve je to kroz cijelo vrijeme ostalo nepomućeno. Njihov drugi album "Killers" izdan 1981. godine omogućio je grupi prvu svjetsku turneju uključujući turneju po SAD-u, Kanadi i Japanu. "Killers" je širom svijeta stekao status zlatnog albuma, a Steve Harris ga još uvijek navodi kao svoj najdraži album. Na kraju turneje koja je promovirala album, pjevač Paul Di'anno odlazi i u isto vrijeme nagovještava dolazak Brucea Dickinsona iz grupe "Samson", koji se do tad odazivao na ime Bruce Bruce. Sam dolaz novog pjevača napravljen je ekspresno tako da ni novinari ni diskografi nisu posumnjali u ništa dok se to nije konačno dogodilo. Prije odlaska Di'anna Maideni kao dudu varalicu izdaju live EP "Maiden Japan" koji je samo igra riječi za jedan od najboljih i najpoznatijih live rock albuma ikad snimljenih. Riječ je o "Made in Japan" grupe "Deep Purple". Ova sličnost nije slučajna, jer jedan od najboljih svjetskih rock producenata Martin Birch od albuma "Killers" postao je neka vrsta šestog člana Maidena. Pratio ih je sve do "Fear of the dark" albuma i osim Maidena najzaslužniji je za ono što sada slušamo. Može se s pravom reći da je stvorio i patentirao Maiden zvuk i da im je na kraju krajeva on kazao kako moraju zvučati. Isti taj Martin Birch brinuo se o Purple-ima, te potpisuje gore spomenuti japanski live album Purple-a. Otuda ona sličnost u nazivima. U narednim godinama ispostavit će se da će live albumom Maidena nadići "Made in Japan", a albumom "Somewhere in time" samog sebe… no o tom potom.

Od zvijeri do ludnice...

1982. godina je nadmašila sva očekivanja nove postave grupe. Nakon probne audicije (koja je kao raritet dostupna na bootleeg tržištu), te nekoliko nastupa za "zagrijavanje" s Bruceom, grupa ulazi u studio i snima legendarni "The number Of The Beast" album. Upravo Martin Birch htio je maknuti Paul-a, a dovesti Bruce-a nakon što ga je čuo na čuvenom "Reading festivalu" na kojemu su te godine Maideni bili glavne zvijezde. Grupa "Samson" je tada otprašila legendarni koncert, kojeg su izdali kao live album (Live in Reading festival) nakon što su shvatili da im je Bruce odlepršao. Bruce je bio zapanjen kad su mu prišli, jer osjećao je da Samson nije gornja granica njegovih apetita, a Maidene je tada obožavao. Ostvario mu se san snova. Vrlo brzo dobio je nadimak "Air raid siren" koji mu je i dan danas ostao. Bruce Dickinson, diplomirao je povijest, mačevao za englesku mačevalačku reprezentaciju i da nije svirao lako bi dogurao do Olimpijade, kroz godine je napisao nekoliko knjiga, glumio u tv serijama, snimio sedam solo albuma, od čega dva live, te napravio još toliko toga nesvojstvenog za prototip jednog metal frontmana. Zadnja i najzanimljivija stvar je da pjevača Brucea Dickinsona možete vidjeti u živo i kao pilota boeinga komercijalne engleske zrakoplovne kompanije, koji vozi putnike širom svijeta za vrijeme dok nije na turneji??? Također, pokazat će naredne godine, od 2003 pa na dalje Bruce u privatnom avionu Maidena sam vozi grupu širom svijeta, što je jedinstven slučaj u povijesti rocka. A sada opet Martin Birch… Njemu možemo zahvaliti za onaj legendarni "Arghhhh" u pjesmi "The number of the beast", jer u kasnijim razgovorima obojca ističu kako ga je natjeravao rekordnih 72 puta otpjevati taj urlik dok nije bio ono što je Martin tražio. Na putu do prvog mjesta na top ljestvici albuma, "Maideni" su brzo maknuli sve konkurente. Za to je vrijeme pjesma "Run To The Hills" postala njihov prvi singl koji se popeo među Top 10 singlova. Uspjeh se odražavao u cijeloj Europi kao i na USA top ljestvicama. Osam mjeseci dug "Beast On The Road Tour" ponovno je osvojio novo područje budući da su održali koncerte (kojih je ukupno bilo 180) u Australiji i Novom Zelandu. Na ovoj su turneji prvi put imali rasprodani koncert: bilo je to u New Yorku na Palladium stadionu. Sve je to stvaralo dobar predosjećaj svega što će se u budućnosti s grupom događati. Još se jednom u grupi dogodila promjena postave s Cliveom Burrom, tadašnjim bubnjarom koji je otišao ostavljajući mjesto novom bubnjaru - šaljivčini zvanom Nicko McBrain. Maidenima su od tada, pa sve do sada zlobnici pokušavali pridodati sotonski image, no oni su to uvijek negirali i u pjesmama više puta dokazali. Pa čak i zloglasni "The number of the beast" album mora se u cjelosti poslušati i obratiti pozornost na (prema reakcijama fanova) za sad najdražu pjesmu Maidena "Hallowed be thy name", u (prijevodu - Sveti se ime tvoje...), koja zatvara album. Također i sam omot odaje istinu tko je glavni u svemu, jer Eddie koji se igra s vragom kao marionetom je samo metafora Boga.

Maideni su odmah počeli raditi na albumu "Piece Of Mind" kojeg su snimili u Nassauu na Bahamima. Album je bio odgovor i pljuska svim tobožnjim moralistima i tobožnjim teolozima koji su ih ispljucali radi "The number of the beast". Poslušate li pažljivo pjesmu "Still life", odnosno odvrtite li njen narativni početak na ploči unatrag znat ćete o čemu govorimo. Dok je grupa počinjala turneju "World Piece Tour" po Ujedinjenom kraljevstvu, albumu je dodjeljeno odlično treće mjesto. Prije nego što se članovi grupe uopće nadali, našli su se kako sviraju pred sve većom i brojnijom publikom. Na svim mjestima koncerti su bili rasprodani i uzimali su si više zamaha u Americi sa svojim rasprodanim koncertima. Novi bubnjar koji je zamijenio dotadašnjeg Clive-a Burr-a Nicko McBrain se odlično uklopio. Pjesme "The trooper", "Flight of Icarus", "Revelations", te ostale postale su i ostale kultne do danas. Ilustracija albuma prikazivala je bijesnog Eddie-a u luđačkoj košulji unutar sanatorija, dok je ilustracija za pjesmu "The trooper" postala jedna od najpoznatijih Maiden ilustracija, a korištena je i lažirana u razne svrhe koje nemaju neke veze sa glazbom. Maideni izdaju i drugi video "Video pieces" koji nakon "Live in rainbow" iz 1981 također odlično prolazi na tržištu.

Vrhunac koncertne teatralnosti... i kraj stare Maiden ere

Album "Powerslave" je snimljen u također Nassauu 1985. godine. Tema albuma, omota, te turneje je stari Egipat. "World slavery Tour" dao je fanovima mega koncerte s mnogo osvjetljenja i priotehnike, te s Eddiem koji bi uvijek sudjelovao u predstavi. Eddie je postao najpopularnija maskota i ikona iti jedne rock grupe, on je bio novo biće pretvoreno u ogromno robotizirano čudovište visoko najmanje pet metara. Turneja je počela u Poljskoj i to je bio prvi put da su sa sobom donijeli svu potrebnu opremu. U trećem tjednu turneje izdan je album koji je odmah došao na drugo mjesto top ljestvice albuma. Grupa je izdala i video "Behind the iron curtain", koji govori o koncertima, životu i fanovima u zemljama istočnog bloka, uključujući i bivšu Jugoslaviju. Trinaestminutni ep "Rime of the ancient mariner" koji je bio na albumu ulazi u anale, jer je najduža pjesma Maidena, a s druge strane tako perfektno napravljena da proleti u čas. Album "Powerslave" svrtavaju među najbolja ostvarenja Maidena, a spomenuti mariner samo je jedna od pjesama koje čine album, a sve, uključujući i instumental "Losfer words. Big 'orra" napravljene su perfektno. Izdvojit ćemo legendarne "2 minutes to midnight", "Aces high", te "Powerslave", koju je u cijelosti napravio Dickinson i to je prvi puta da Harris prepušta zastavu naslovne pjesme nekom drugome. Omoti za "Powerslave" i "2 minutes to midnight" također se svrstavaju u antologijske.

Grupa je svirala na "Rock In Rio" festivalu pred 200 000 obožavatelja, rasprodala je "Radio City" dvoranu u New Yorku. Tamo su svirali pet dana (bolest ih je spriječila da sviraju planiranih sedam dana), a zatim su postali prvi koji su ikad rasprodali ulaznice za "Long Beach" arenu u Los Angelesu kojoj je kapacitet 13 000 ljudi i to četiri noći uzastopno. Ovaj uspjeh u "Long Beachu" zabilježen je na njihovom sljedećem projektu: koncertu "Live After Death", koji je bio "Maidenov" prvi dvostruki live album i video s istim imenom. Opet top ljestvice: album na drugom, a video na prvom mjestu gdje je i ostao neko vrijeme. Zadnji dio ploče sniman je i u engleskom "Hammersmith Odeonu." Ova izdanja i danas mnogi smatraju jednim od najboljih rock albuma u živo, te videa do sada. Također, oprema, te omot albuma su jedinstveni. Live after death danas se smatra općom kulturom u kolekciji svakog rock, a ne samo metal fana, jer nakon "Made in Japan" od Deep purple-a kojeg je također producirao sadašnji maidenov producent Martin Birch, ovaj album se smatra najboljim rock live albumom ikad i to ne samo po audiu i videu, već i po mjerilima opsežnosti turneje, binskoj opremi, te opremi i omotu albuma. Zaradu od singla "Phantom of the opera" doniraju u fondaciju za borbu protiv narkomanije. Band zatim radi dvogodišnju pauzu koja se odrazila na njihovu novu kreativnost.

Vrhunac glazbene kreativnosti i karijere

Novi album koji je donio drastične promjene "Somewhere In Time" je izdan u rujnu 1986. godine, ovaj put snimljen u Nassauu i Münchenu. Ovaj album znak je promjene u glazbenom stilu uključujući po prvi put klavijature, ali u isto vrijeme grupa se nije udaljila od svog osnovnog stila. Prvi singl s ovog albuma koji je izdan bio je "Wasted Years". Ušao je u Top 20 britanske top ljestvice i govori o životu na turneji. Album je postao zlatan ili platinast na gotovo svakom većem području. Koncerti su kao i svi prijašnji bili jako blistavi. Naravno, sudjelovao je i Eddie koji je ovaj put bio cyborg poput onoga na omotu albuma, dižući grupu sa pozornice rukama i šaljući Nicko-a i opremu u zrak održavajući ravnotežu na svojoj glavi. Turneja "Somewhere On Tour" ponovno je počela u istočnoj Europi (Beograd, pa Zagreb - rasprodano) i uključila je šest rasprodanih koncerata na Hammersmith Odeonu prije početka proljetne turneje 1987. koju su počeli u SAD-u i završili u Japanu osam mjeseci kasnije. Nevjerojatno dobra scenografija i nezapamćeno dobri nastupi rezultirali su i novim videom, dokumentarcem "Twelve wasted years" koji je odlično prošao kod fanova. Na albumu se kao autor najbolje snašao Adrian smith koji je težio perfekciji i klavijaturama, te je napisao dvije pjesme, koje su izabrane za prva dva singla. "Wasted years" i "Stranger in a strange land". Osim tih dragulja u Maiden diskografiji, album će se pamtiti po brilijantnih svih preostalih šest pjesama, a ponajviše po naslovnoj "Caught somewhere in time", te epskoj "Alexander the Great". Obe navedene pjesme djelo su Stevea Harrisa. "Alexander the Great" fanovi smatraju možda najboljom epskom pjesmom Maidena i prva je na popisu traženih live pjesama koje Maideni više ne sviraju. Pjesma "Heawen can wait" izvrsno je scenski iskorištena, jer od tada, pa na dalje za vrijeme njenog navijačkog dijela Maideni na binu pozovu petnaestak najsretnijih fanova da je sa njima otpjevaju i dožive trenutak koji će vječno pamtiti. U godinama koje su slijedile sve do 2003 ispostavilo se da su svirali skoro pa samo tu pjesmu s tog albuma, što je bilo nedovoljno za fanove. Oni su uporno tražili i ostale, pogotovo Alexandera, no bar do 2003 to se nije dogodilo. Istina, taj album je i pretežak za live izvedbu, no znajući da to Maideni mogu, to im nije opravdanje. Spomenut ćemo i omot albuma koji su fanovi okarakterizirali kao vrhunac kreativnosti ilustratora Derek-a Riggs-a, odnosno Eddie kao cyborg u budućem vremenu. Najdetaljniji i najznakovitiji omot Maidena. Nakon nevjerojatnog uspjeha slijedi opet dvogodišnja pauza.

1989 je donijela "Seventh Son Of A Seventh Son", prvi i za sad jedini konceptualni album. To nije bila početna ideja, ali u pisanju pjesama i probama izgledalo je da materijal ima zajedničku temu kroz cijeli album. Prvi singl "Can I Play With Madness" popeo se na treće mjesto top liste i bio je praćen s još tri singla s albuma (svi su ušli među prvih deset) i to bez radijske potpore. Turneja "Seventh tour Of A Seventh Tour" počela je u SAD-u. Nastupili su kao headlineri i na "Monsters Of Rock" festivalu Donington gdje su imali potporu poznatih svjetskih grupa kao što su Kiss, Dave Lee Roth, Guns 'n' Roses i Helloween. Svirali su pred više od 107 000 fanova. "Monsters Of Rock" imao je jednak uspjeh u Europi nakon čega se grupa vratila u Ujedinjeno kraljevstvo gdje je završila turneju rasprodavši karte za Wembley stadion za dvije večeri, Birmingham NEC (također dvije večeri) i karte za tri noći u Hammersmith Odeonu. Ovaj album je bio popraćen nevjerojatno dobrom binskom scenografijom, te spektakularnim koncertima i u mnogim srcima fanova je broj jedan album. Mnogi će se složiti da su ovdje Maideni dostigli svoj vrhunac. Tek poslije u 2003 godini dogodio se još jedan tako velik uspon.

Vrijeme istraživanja i promjena...

Maideni su čvrsto odlučili uzeti ostatak 1990. godine za odmor, ali su Bruce i Adrian utrošili vrijeme u snimanju prvih solo albuma. Maideni su u studenom iste godine lansirali "Maiden England" video, koji spada u Maiden klasike. U siječnju 1990. godine počelo se raditi na albumu "No Prayer For The Dying". U to vrijeme Adrian Smith odlučuje napustiti grupu i to je bila prva promjena nakon sedam godina stalne postave. Razlog je bio stremljenje Adrinana ka perfekcionizmu i klavijaturama, dok su se maideni željeli vratiti na čisti heavy, što su narednim albumom i napravili. Nedugo zatim, Bruce je radio sa gitaristom grupa "ex-Gillan" i "White Spirit", Janickom Gersom, koji je nakon audicije pozvan da se pridruži grupi. Nova je postava završila snimanje albuma u Velikoj Britaniji u Steveovom studiju. Album izlazi u listopadu 1991. godine i zauzima drugo mjesto top liste albuma. Ovaj je album napokon donio grupi njihov prvi neuhvatljiv broj jedan singl: "Bring Your Daughter To The Slaugther" i popeo se na mjesto broj jedan na Božić 1991. Ovo je bila jedina turneja koju su Maideni radili sa malo kulisa i scenografije. Osim pozadinskih slika, vidjeli su se samo Marshall pojačala. To je bio velik preokert nakon silnih turneja i titula najteatralnijeg benda na svijetu. Srećom, ta mračna faza kratko je trajala, no dobrodošla kao osvježenje. Poslije se ispostavilo da je to bilo svjesno i shodno glazbi koja je bila na tom albumu također sirova sa bruceovim "grasp" vokalom.

Snimanje albuma "Fear Of The Dark" započelo je početkom 1992. godine i Eddie ponovno prolazi kroz transformaciju. Po prvi put umjetnik Derek Riggs ne želi nacrtati sliku za omot nego predlaže da Maideni uzmu mnogo zloslutniju sliku koju je nacrtao Melvin Grant. "Fear Of The Dark" je treći album Maidena koji je zauzeo prvo mjesto na top listi. Počela je još jedna turneja: ovog puta u Skandinaviji. Grupi se ponovno pružila prilika da sviraju na Doningtonu: koncert je snimljen, a album, te video je izdan nešto kasnije dok su se snimali više drugih koncerata za moguće izdavanje. Taj koncert je poseban jer je u pjesmi "Running free" na stage iznenada izašao i Adrian Smith, te ju odsvirao zajedno sa Maidenima. To je bilo prvo svjetlo onoga što će se dogoditi gotovo desetljeće kasnije. Kasnije u intervjuima je govorio da je svirao i plakao i da mu je tek tada bilo jasno koju je glupost napravio otišavši iz Maidena, no da se to naprosto moralo dogoditi. Zagonetno je rekao da nikad neće reći nikad glede povratka u Maidene. Ova turneja je bila jedna od najmasivnijih turneja Maidena do sada. Završila je u Japanu i u studenome se grupa trijumfalno vraća kući ne znajući što će se ubrzo dogoditi. Svih ovih godina dušu u pjesme Maidena utkao je legendarni producent Martin Birch, kojemu je ovo bio (za sad) zadnji album sa Maidenima.

Bruceovo doviđenja...?

No, osim Martina, u ožujku 1993. Bruce je objavio odvajanje osjećajući da je došao do točke zasićenja. Bruce i Martin Birch na odlasku bili su veliki šok za maidene, no oni su to primili stoječki, a i fanovi su bili jako tolerantni, iako je to za njih bio smak svijeta. Još dok su bili na turneji "A real Live Tour" s Bruceom, počeli su tražiti moguću zamjenu. Grupa je po prvi put posjetila Moskvu i doživjela nevjerojatno prihvaćanje. Nakon toga napravila je turneju od 44 koncerta po Europi. Bruceov završni koncert "Raising Hell" je bio televizijski spektakl kasnije realiziran kao video. Na njemu je sudjelovao i mađioničar Simon Drake i izvodio jezovite trikove u kojem su sudjelovali i članovi grupe. Ovo uključuje i Simonovo sviranje gitare s rukom koju je odrezao Daveu Murrayu i rezanje glave Bruceu Dickinsonu. "Rising hell" je jako zanimljiv, jer jedino su Maideni mogli napraviti raskid s pjevačem kao spektakl i javno prenošen tv nastup, te ga ovjekovječiti videom. Obično među drugim bandovima dolazi do teških riječi i popratnih stvari. Također izlazi dupli live album "A real live one" s novijim te "A real dead one", sa starijim stvarima kao oproštajni album Maidena s Dickinsonom napravljen na zadnjoj turneji. Album je bio visoko tiražan i pjesmi "Hallowed be thy name", "Running free", te napose "Fear of the dark" dao novu dimenziju vječnosti.

Nakon intenzivne potrage, za novog pjevača Maidena izabran je Blaze Bayley iz grupe "Wolfsbane". Grupa ga je znala još od 1990. godine sa turneje po UK. Novo partnerstvo započelo je radom na albumu "X Factor", koji je također snimljen u Steveovom "Barnyard" studiju, a sam Steve bio je jedan od producenta dok je glavni producent bio Nigel Green. Ovaj je album izdan u listopadu 1995. godine, a turneja je počela u Izraelu i Južnoj Africi. Sam album našao se na osmom mjestu top ljestvice albuma dok je grupa i dalje bila na turneji po Europi i Ujedinjenom kraljevstvu. Tijekom turneje svirali su na mnogim poznatim festivalima uključujući i "Monsters Of Rock" u Sao Paulu pred 50 000 fanova. X factor osim primarnog značenja za "ono nešto što posjeduju najbolji" donosi i oznaku X kao rimski broj 10, odnosno obilježavanje desetog studijskog albuma. Album nam donosi neke nove, veoma mračne i tjeskobne Maidene, no da se razumijemo, album je jedan od boljih albuma Maidena i da nije bilo toliko tvrdokornih pobornika Dickinsona koji je doista nedodirljiv, Blaze bi prošao mnogo bolje, jer doista je dobar pjevač, no jednostavno nije kopija Dickinsona što su mnogi očekivali. I sami Maideni su svjesno na audiciji bježali od kopije Dickinsona, a bilo je doista izvrsnih pjevača, jer dugoročnije gledano to bi im se samo obilo o glavu, kao što se to dogodilo Priestima, iako je i Ripper OK pjevač.

U međuvremenu, dok su na turneji, Maideni izdaju audio i video kompilaciju "Best of the Beast" na kojoj je nova pjesma "Virus", kao jedan gnjevni odgovor svima onima koji su kroz karijeru blatili Maidene. Mnogi su, čuvši Virus odahnuli i nasmiješili se, jer su to opet bili oni stari Maideni sa Tercama i svim tim popratnim stvarima koje su ih pratile u glazbi. Kompilacija je kao ilustratora vratila legendarnog Dereka Riggsa, koji je također kompilirao mnoge dosadašnje faze Eddie-a, te ih zgodno spojio u zanimljivu ilustraciju. Ovo je možda bilo i najteže razdoblje Maidena, jer Steve je razočaran nekim stvarima razmišljao o kraju karijere, ali kako nitko nije očekivao, Maidene je spasio nitko drugi nego Dave Murray, koji je Steve-u dao kuraža i rekao da on još nije spreman za mirovinu. Nakon turneje osvježeni su započeli stvarati novi album, koji je trebao označavati neku vrst cirkuskog izdanja Maidena, kao sprdnju na svih koji su ih omalovažavali, te isfuravanja nogometnog image-a do kraja.

Virtualno doba na kraju milenija

1997. godine počinju raditi na albumu "Virtual XI", nazvanog tako jer im je jedanaesti studijski album, a ima veze i sa nogometnom postavom virtualne jedanaestorice, koju možete vidjeti na unutarnjem omotu albuma. Sliku za omot nacrtao je ponovno Melvin Grant pokazujući dječaka koji gleda utakmicu kroz virtualnu stvarnost dok je u stvarnosti okružen Armagedonom i naravno, Eddiem. Ovo pokazuje brz tehnološki razvoj i približavanje kraja milenija. Ovi se motivi primjećuju se i u pjesmama "Futureal", te "When Two Worlds Collide". Tema nogometa za "Iron Maiden" je normalna, jer su oduvijek bili nogometni fanatici, pa su zato uz album uključili i nogometnu turneju, kao pandan Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Grupa je odlučila napraviti nogometni team sastavljen od svjetskih profesionalaca kao što su Paul Gascoigne, Ian Wright, Faustino Asprilla, Marc Overmars, Patric Viera i Stuart Pearce koji su inače veliki fanovi Maidena. Šteta što sa njima nije bio i naš Slaven Bilić, veliki miljenik Steve-a Harrisa. Team "Virtual XI" obuhvaća i nekoliko bivših engleskih pobornika kao što su: Terry Butcher, Tony Woodcock, Neil Webb i Paul Mariner. Zajedno s nogometašima Maideni su krenuli na europsku nogometnu turneju igrajući protiv teamova sličnih slavnih imena kao što su "Anders Limpar" u Švedskoj, "Gentile" i "Antobelli" u Italiji i "Eusebio" u Portugalu. Prvi singl "The Angel and The Gambler" popraćen je izvrsnim video spotom koji prikazuje potpuno kompjuteriziranu opremu i Eddiea u svom novom ruhu sa karakteristikama koje prevladavaju u kompjuterskoj igri "Ed Hunter". Njihova uspješna devetomjesečna turneja "Virtual World Tour" kretala se preko Europe, Japana do Sjeverne i Južne Amerike. Javnost još nije znala, ali dalo se naslućivati da će nakon izvrsnih solo albuma "Accident of birth", te "Chemichal wedding" udruženi Bruce Dickinson i Adrian Smith ponovno (nogometnim žargonom kazano) potpisati za Maidene. Kada se to dogodilo, to je bila takva bomba koja je munjevitom brzinom poharala svijet. Iako je prošlo tek par godina od prvog best of albuma, Maideni su izdali novi, odnosno soundtrack za igricu "Ed Hunter" koja je bila na CD-u i koju ste slušajući Maidene mogli igrati na PC-u. Naravno, glavni lik igrice bio je, a tko drugi nego maskota banda Eddie, koji vas u njoj vodi kroz Maiden svijet kronološki poredan po albumima. Iako je bilo negativnih povika kritike na štancanje best of albuma, on je izdan iz dva razloga. Prvi je taj što se Blaze jako zalagao za igricu i to je njegovodjelo ponajviše, a drugi je taj što se reunion banda već dogodio, no nitko nije znao, jer kada se dogodio organizirana je povratnička kompletno rasprodana mini turneja po najvećim gradovima svijeta na kojoj su Maideni svirali sve stvari sa tog albuma, odnosno soundtracka, uključujući i "Aces High", "Phantom of the opera", "Killers", "Wasted years", "Powerslave" i ostale. To je bila jedinstvena prilika da mlađi i svi ostali fanovi koji ih nisu vidjeli u osamdesetima pogledaju sve pjesme koje Maideni više nikada neće svirati, te vide live performanse iz tih godina. Nešto, kao da se vremeplovom vrtite u te godine, jer Maideni su koristili iste kulise, a Dickinson i ostali iste scenske pokrete, svirajući gitare iz toga doba, a bili su obučeni i odjenuti u odjeću iz tih godina. Jedina promjena je bila ta što Maideni sada više nisu petorka, već šestorka. U najmanju ruku ne bi bilo pristojno otjerati Janicka i napraviti izvornu postavu, jer ipak je o vrsan gitarist i kad je Maidenima bilo najteže spasio ih je. Osim što je odsvirao četiri studijska albuma bez Adriana, veoma je sudjeovao u kreativnom radu Maidena, te pri samom dolasku sa Dickinsonom napisao "Bring your daughter to the slaughter" koja je do danas jedina pjesma Maidena koja je dospjela na prvo mjesto top ljestvica. Fanovima je to dakako bilo savršenstvo od odluke, jer stvorio se nikad moćan reunion i kako je to Dickinson najavio, nije to bila neka nostalgija, već novi početak koji će metalu u svijetu vratiti glazbenu perjanicu. Blaze se, naravno kao i svi članovi dosad razišao prijateljski i osnovao grupu Blaze, u kojoj je pokazao sve svoje kvalitete i dokazao da je vrstan autor i pjevač. Šteta što će ga uvijek pratit sjena bivšeg Maiden pjevača kao što je to tijekom solo karijere pratilo i Dicknsona, te Adriana. Ostavit će za sobom vrne klasike poput "Sign of hte cross", "The Clansman", te ostale, s naznakom da ove dvije Dickinson često pjeva na koncertima.

Reunion snova u hrabrom novom svijetu...

2000 izdaju povratnički "Brave new world" album koji ih vraća na vodeće top liste u svijetu, a turneja "Metal 2000" kulminira drugim nastupom na "Rock in Rio" festivalu pred nevjerojatnih 250 000 isključivo Maiden fanova. To su naravno zabilježili svojim audio, video, te prvim DVD izdanjem. BNW omot rade dva ilustratora, odnosno Steve Stone koji je izradio virtualni London, te Derek Riggs koji je nacrtao Eddie-a. Začudo, kritičari album proglašavaju jako dobrim, no što je najbitnije i fanovi. Ogromna "Metal 2000" turneja u većini slučajeva je rasprodana, a mi smo ih imali prilike gledati u Sloveniji, odnosno Izoli. Opet su postali mete brojnih novinara, a pozvani su i u "Top of the pops" nakon dosta vremena. Pri završetku turneje, odnosno zadnjim koncertom na festivalu "Rock in Rio" izdaju single "Run to the hills" i osnivaju fondaciju "Trust" koja se bori protiv bolesti multiple skleroze. Naime, sve su to napravili kako bi pomogli bubnjaru Clive-u Burr-u koji je sa njima svirao prva tri albuma. Cjelokupnu zaradu od singla, te sa koncerata u londonskom "Earl's Courtu" proslijedili su u tu humanitarnu fondaciju koju svakim danom sve više šire i mnoge glazenike su uključili u nju kako bi pripomogli pri pronalaženju lijeka za tu opaku bolest koja pogađa pretežito mlade. Ta njihova humana gesta naišla je na sveopće odobravanje i single "Run to the hills" penje se visoko na svjetske top liste. Odabran je zato jer ga je svirao Clive Burr, a na koncertu na kojem je i na čuđenje sviju zasvirao i Clive, svirali su tu pjesmu, te davno ne sviranu "Children of the damned".

"Rock in Rio" live izdanje je napravljeno za nove Maiden generacije i svima je pokazalo i dokazalo kako su jednostavno jedna od najvećeh svjetskih grupa ikada. Jedan kritičar je pri recenziji tog DVD-a napisao: "250 000 ljudi u Rio mogu privući samo Papa, Nogomet i Maideni". Nakon toga slijedi i novi box set "Eddie's archive", u ograničenom izdanju za naj fanatike uključujući i "Edward the Great" kompilaciju, u kojoj se nalaze neke neobjavljene snimke i koncerti iz najranijih dana Maidena. Kolekcionarski veoma vrijedno djelo. No sve je to uvod u novi album koji je izašao 08.09. 2003.

Povratak u zlatnu eru...

"A dance of dead" ime trinaestog studijskog albuma, koji je najisčekivaniji metal album u zadnje tri godine. Tri mjeseca prije izašla je dvostruka DVD kompilacija svih videospotova Maidena, plus, bonus materijali pod nazivom "Visions of the beast", a u turneji "Give me Ed, till I'm dead", koja je promotivna turneja DVD-a Maideni su trijumfalno nastupili i u Zagrebu pred oko 20 000 ljudi što je najveći strani koncert poslije Stonesa. Predalbumska turneja po stadionima i velikim festivalima je na neki način bila rivalska sa Metallicom koja je upravo izdala album "st. Anger", no i promotivna, jer su promovirali spomenutu kompletnu video komplicaiju. Set pjesama je također bio kompilacijski, tako da je koncert počinjao sa "The number of the beast", a uključivao pjesme poput dugo vremena ne sviranih "Revelations", "22 Accacia avenue", te "Bring your daughter to the slaughter". Naravno, nakon izdavanja albuma, započela je nova, još veća i spektakularnija turneja Maidena, a za album dobivaju najveće ocjene u svim medijima. Naravno i predprodajna kampanja je bila vrhunska, a opet se pojavljuju na "Top of the pops". Maideni su odavno postali institucija, kojima ne treba MTV, kao npr. Metallici, da bi prodali isti broj nosača zvuka. Oni su najprodavanija licencna grupa u Hrvatskoj upravo zato što za razliku od ostalih, fanovi Maidena u svojoj kolekciji moraju imati samo originale. To potvrđuje i prvo mjesto na top ljestvicama širom svijeta u prodaji "Dance of death" albuma, dok su u Engleskoj prvim singlom "Wildest dream" dostigli šesto mjesto, a albumom drugo. U Hrvatskoj se dogodilo izdavačko čudo, jer Maideni su kao niti jedan strani ili domaći izvođač u prvom danu prodaje prodali sve naručene zalihe novog albuma čime su potukli sve rekorde. Na CD izdanju navode kako je ovo jedno od prvih svjetskih CD izdanja koje je napravljeno potpuno ekološki, te navode sve fanove da se uključe u njihovu ekološku kampanju i fanovsku sadnju novih sadnica stabala u jednu veliku šumu koja će se nazvati Maiden forest. Iako je ovo na neki način kraj ove pisane povijesti, nove stranice tek se ispisuju, te ćemo ih često morati nadopunjavati. Ova povijest grupe skupljena je sa nekoliko internetskih izvora, no većinom pisana iz glave webmastera, tako da nije ni najobuhvatnija, ni najbolja, no sasvim dovoljna za sve one koji se žele upoznati više sa Maidenima. Za sve one koji ih odavno slušaju, ovakve stvari su i nepotrebne, jer svaki pravi fan o Maidenima zna (gotovo) sve…

Evo i na kraju posta jedan biggggg pozdrav Mileni!!!!!

| pljuni (57) | troši drveće--- | # |

srijeda, 03.01.2007.

Ja!

| pljuni (32) | troši drveće--- | # |

ponedjeljak, 01.01.2007.

Skateboard Fun!!

Skate je jedina stvar koju zaista volim osim gitare naravno.To je nesto sto me cini sretnim.Kad sam god slobodan napravim si pokusni park i pokusavam napraviti neku novu fintu i skok koji jos nisam uspio.

Mnogi su pokusali postati profesionalci al samo rijetki uspiju.

Preporuka:Kupite skate al nemojte izgubit glavu na njemu.!!!!!!