Lidosfera

srijeda, 21.11.2012.

PAD

...
Naravno, u sobu je ušao gospodin Krivić, suprug napaljene gospođe, koja je tako „junački“ trpjela divljačke nalete svoga budućeg zeta, te budući punac dotičnog bezobraznika, koji mu je tako bezobzirno „napastovao“ dragu ženicu.
-Šta se to ovdje događa?-zagrmio je iznenađeno Krivić.-Melita!? Srećko!? Šta vi to radite? Jebete se!!! Ma, ne mogu vjerovat'!
-Ja nisam…-počela se pravdati Melita, brzo odgurnuvši Srećka sa sebe, pa se još brže zagrnuvši plahtom.-…ja sam spavala i onda odjednom…ovaj, mislila sam da si to ti…onako u mraku…
-Ne seri, kučko!!!-izderao se Krivić, preobrazivši se iz mirnog i kulturnog odvjetnika u bijesnog muža.-Sumnjao sam da me varaš, ali baš s njim…i to u mom krevetu…
-Ne varam te, dušo!-pokušavala ga je uvjeriti Melita.-Nisam nikad…ovo je prvi put …mislim, nisam ja htjela…bila sam pospana…
-Rekao sam, ne seri!!!-ponovo je zagrmio Krivić, očito ne želeći slušati njena opravdanja, pa se obratio Srećku, ne mijenjajući ton u glasu.-A ti, đubre balavo!!! Nije ti dosta kćer, nego mi i ženu jebeš?
-Ne…nije to što mislite, gospodine Krivić.-počeo se braniti Srećko.-Mislio sam da je Sunčica, majke mi! U žurbi sam uskočio kroz krivi prozor…i onako u mraku nisam shvatio da je to gospođa Melita…
-U mraku, pa u mraku…-bjesnio je i dalje Krivić.-…upalite svjetlo, struje ima! Krivić se pobrinuo za to…Krivić platio…sve Krivić plaća…a vi se svi lijepo jebete u mraku…E pa, sad će vam past' mrak na oči'!!!
I dok se gospođa Melita krila pod plahtom, a Srećko rukama pokušao sakriti od straha smežuranu muškost, Krivić je žurnim korakom napustio sobu, sav izvan sebe od ljutnje i bijesa.

Shvativši da mu je punac potpuno izgubio glavu, Srećko se počeo užurbano odijevati, nesumnjivo se želeći što prije izgubiti s mjesta događaja.
Vidjevši da je vrag odnio šalu, gospođa Melita mu je pomogla u skupljanju odjeće, usput ga oštro prekorivši:-Eto ti sad napasniče…manijače! Trebao si prestat' kad sam ti rekla!
-Ma da, trebao sam prestat'…-ponovio je Srećko, pa bacio aluziju na pasivnost koju je pokazala prilikom njihova seksualnog odnosa.-…pa, šta me niste prekinuli… odgurnuli … šta se niste branili?
-Pa, bunila sam se, zar nisam?-iznijela je svoj argument Melita.-… htjela sam se braniti, ali…
-Šta „ali“?-upitao je Srećko.-Nema tu „ali“! Bilo vam je lijepo i uživali ste, priznajte!
-E pa, jesam! Priznajem! I šta onda?-priznala je Melita, pa dodala.-Nego, ajd' oblači se i briši kroz prozor! Do sutra će ga proći, smirit će se…a Sunčici ni riječi o ovom!
-Šutim k'o zaliven!-složio se Srećko i uzverao se na prozor.
A onda, u namjeri da iskoči van, jedna noga mu se okliznula, pa je umjesto skoka ispao pad…i to vrlo nezgodan.
Naime, kako se okliznuo, tako se i pokušao uhvatiti rukama za nešto, a to nešto je bila zavjesa, koja nije mogla izdržati njegovu težinu, te se otrgla s karniše i odletjela s njim kroz prozor, ujedno mu se zapetljavši oko ruku, tako da je jadnik prije pogubnog prizemljenja, uspio još samo ljutito opsovati, jauknuti i izdahnuti:-U pičku materinu! Jaooo! Uuuuh!!!
Sluteći da se dogodilo nešto loše, jer nakon Srećkovog jauka više ništa nije čula, gospođa Melita je uplašeno dotrčala do prozora, nagnula se van, onako gola, te dozvala:-Srećko! Jesi li dobro? Srećko!
Ali, odgovora nije bilo!

Uto je u sobu utrčao gospodin Krivić, još uvijek ljut i srdit, ali ovog puta i naoružan pištoljem, te povikao:-Gdje je? Gdje je, đubre balavo? Da ga zamračim za vijeke vjekova!
-Dolje je, pao je!-odvratila je Melita, pa pohitala ususret mužu, pokušavajući ga smiriti.-Čekaj, stani!
-Ma, šta stani? Makni se!-odgurnuo ju je lagano u stranu Krivić.-Pobjeći će mi!
-Neće, jer se ne miče!!!-podigla je glas Melita.-Okliznuo se i pao na glavu!
Na tren se zabrinuto pogledavši, zajedno su došli do prozora, nagnuli se van i pogledali dolje prema nepomičnom Srećkovom tijelu zapetljanom u zavjesu.
-Stvarno se ne miče!-rekao je Krivić, malo se smirivši.-Možda je pao u nesvijest!
-Ne znam!-odvratila je Melita.-Izgleda da je udario glavom o tlo.
-Ajmo van, vidjeti šta mu je!-nekako pomirljivo je prozborio Krivić, pa ponovo prekorio suprugu.-A ti se obuci! Ne možeš gola na dvorište!

Melita je poslušno i bez riječi dohvatila kućni ogrtač, koji je dotad bio prebačen preko naslona fotelje, pa se ogrnula i krenula za mužem, koji je već bio napustio sobu, prethodno ostavivši pištolj na noćnom ormariću.
Na dvorištu je vladao muk i mrkli mrak, jer su mjesec sakrili oblaci, što je išlo u prilog supružnicima Krivić, tako da su, prethodno se osvrnuvši uokolo po ulici, u tišini prišli nesretnom Srećku, te se istovremeno sagnuli i počeli ga drmati, naizmjence ga šapatom dozivajući:-Hej, Srećko! Jesi li dobro? Reci nešto! Probudi se!
Umjesto odgovora, iz Srećkovih usta je ispao jezik, onako refleksno, a glava mu se okrenula i klonula u stranu na neprirodan način pod neuobičajenim kutom, pa mu je Krivić, sad već pomalo uplašen, opipao bilo na vratu.
No, kako pod prstom nije osjetio nikakvo kucanje, panično je zaključio:-Jebote, ne daje znake života. Mrtav je! Izgleda da je slomio vrat!
-Majko mila!-zajecala je Melita, instinktivno rukama prekrivši usta, pa bojažljivo upitala:-Što ćemo sad?
-Šta „što ćemo“? U kuću s njim.-brzo se snašao Krivić.-Ne može ovdje ostati! Hajde, hvataj ga za noge!
Ne gubeći dalje vrijeme, uhvatio je Srećkovo beživotno tijelo ispod ruku, pa podigao pogled i glas na suprugu, koja je i dalje nepomično gledala u mrtvaca.-Hajde, šta čekaš? Vidjet će nas neko!
Oštrim riječima vraćena u stvarnost, Melita se bespogovorno sagnula, prihvatila Srećkove noge, pa pomogla mužu vući tijelo prema ulaznim vratima kuće.
-Teeško kopile bezobrazno!-zaključio je Krivić nakon nekoliko koraka.
-Nemoj tako o pokojniku.-prekorila ga je supruga.
-Nego kako? Bolje šuti i vuci!-odbrusio joj je Krivić, pa zakukao.-Kud baš kod mene da pogine? Baš pod mojim prozorom da slomi vrat!
-„Kud baš kod tebe“?-ponovila je Melita, ne dajući se ušutkati.-A prije pet minuta si ga htio upucat'!
-Znaš da ne bih!-priznao je Krivić da ne bi mogao počiniti ubojstvo.-To sam ja rekao tako…u afektu! Pa, jeb'o mi je ženu pred očima! Šta sam trebao? Ponuditi ga kavom ili kolačima?
-I kavom i kolačima…-pomislila je Melita u sebi, pa iz defanzive prešla u ofenzivu, osjetivši priliku da si malo osvjetla obraz.-Pa, nije tebe jeb'o! Ne pitaš kako je meni bilo!
-Uh, jadna!-posprdno je podviknuo Krivić.-Sigurno si „od muke“ onako uzdisala? Čuo sam ja!

Tada su oboje zašutjeli, pa unijeli tijelo u kuću i odložili ga na pod u hodniku, te mu još jednom opipali bilo i provjerili diše li.
-Uh! Majko mila! Što ćemo reći Sunčici?-zabrinula se Melita.
-Ništa nećemo reći.-rekao je Krivić.-Što se nje tiče, od ovog večeras se ništa nije dogodilo. Jel' jasno?
-Da, da, jasno…-podržala ga je supruga.-…a što ćemo sa Srećkom?
-Riješit ćemo ga se.-odvratio je Krivić samouvjereno, pa otišao do telefona, podigao slušalicu i otipkao neke brojeve.-Zvat ću Šugu! On će znati što treba. Poslat će nekog da to riješi.
Uto je začuo glas iz slušalice, koji je pripadao Šugi, pa započeo:-Halo, prijatelju! Oprosti što ti smetam ovako kasno, ali imam jedan veliki problem.
-Imaš sreće što ne spavam!-odvratio je Šuga s druge strane žice.-Šta je bilo? O čem se radi?
-Čuj, ne bih puno preko telefona.-bio je oprezan Krivić.-Imam u kući jednoga gosta viška, ali ne može otići…nije u stanju…pa bih te molio da mi pošalješ nekog, naravno ako možeš, da ga preveze negdje…
-Pa, jel' može hodat'?-upitao je Šuga, ne shvaćajući situaciju do kraja.
-Ma, ne može on više ništa.-pojasnio je Krivić.
-Aha! Razumijem, razumijem! Ne moraš dalje.-napokon je Šuga donekle povezao stvari, pa upitao.-A jesi li ga ti „opio“?
-Nisam, sam je! Nesretni slučaj!-trudio se biti što jasniji Krivić.-Znaš, moglo bi biti nezgodno da me sad netko poveže s njim. Ne treba petljati policiju zbog neke tako banalne stvari, je li tako?
-Tako je, prijatelju! Samo bez panike!-mirno je nastavio Šuga.-Ovi moji se još nisu javili, ali ranom zorom su kod tebe. Ti im to malo pripremi…mislim, upristoji ga…zapakiraj…da momci ne gube vrijeme i sve će bit' riješeno. Ajd', čujemo se, evo me baš zovu na mobitel.
-Okej, stari! Bit ću ti zahvalan do groba!-s olakšanjem je rekao Krivić.-Sve ću ti ispričat kad se vidimo. Ajd' živio!
...

Oznake: pad, prozor, punac, zavjesa, kava, kolači