četvrtak, 21.06.2012.
Da, gospodarice!
( Ispao u prvom krugu, ali vrlo zadovoljan 
Bilo je lijepo sudjelovati...i hvala na komentarima)
Kad je Tika Navlakuša, zvana Tičica, po riječima mnogih najjebozovnija žena istočno od Alpa, južno od Karpata, zapadno od Bospora i sjeverno od Otranta, tog popodneva stupila u konferencijsku dvoranu hotela „Posljednja nada“, gdje su se održavali predsjednički izbori „Stranke Liberalnih Konzervativaca“, svih stotinjak prisutnih pari očiju hipnotizirano prestalo treptati, a nekoliko starijih srca je umalo stalo kucati.
Trajalo je to tek par trenutaka vječnosti, a onda se žamor nastavio i sve se vratilo u normalu predizborne euforije.
Na putu prema počasnoj loži, jer tamo joj je, kao glavnoj agitatorici predsjedničkog kandidata Biserka Papkovića, mjesto bilo zagarantirano, prvi joj je prišao predsjednik istočnog ogranka stranke Milo Klizić, te ju prihvatio oko struka:-Idemo na piće večeras?
-Ako budeš ispravno glasovao, čekaj me za šankom.
-Ali, čovjek je glup k'o ku…
-Nitko nije savršen…
Razgovor je bio završen, a desetak metara dalje, Tičici je prišao malo značajniji član stranke, predsjednik zapadnog ogranka Klito Lizić, te ju štipnuo za stražnjicu:-Večera večeras?
-Ako izaberu pravog, čekaj me u restoranu.
-Ali, tip je rogonja…ženu mu gazi pola stranke…
-A tko nema problema u braku…
I to je općenje bilo završeno, a potom je Tičici je prišao najvažniji član stranke glede predstojećih izbora, predsjednik centralnog ogranka Lizo Anusić, te ju pomilovao po trbuhu i kliznuo prstima prema dolje:-Znači, napokon ćemo provesti noć zajedno?
-Kad sve bude potvrđeno, uzmi sobu i čekaj me na recepciji…
-Ali, to je najgori kadar u stranci…lopov korumpiran do srži…
-Pa rekla sam da ima određenih kvaliteta…
Kulminacija je dosegnula vrhunac točno u 21, 05 kad je glasnogovornica Lingva Kuni u falusoidni mikrofon tako uzbuđeno pročitala očekivano ime Biserka Papkovića, nakon čega su se svi prisutni neistomišljenici svojski potrudili produljiti postizborni orgazam do kasno u noć…
A kad je u hotelu zavladala postorgazmička pretponoćna nirvana, tri čovjeka su se srela u lobiju; Milo Klizić je s bocom vina pod miškom doteturao iz pravca šanka, Klito Lizić se punog stomaka podrigujući dogegao iz restorana, a Lizo Anusić se s ključem od sobe 23 u ruci dovukao s recepcije…
-Izvisio, hik?-upitao je Klizić Lizića.
-Aha, al' barem je večera bila za pet!
-Ni moja nije došla.-nadovezao se Anusić, nemajući pojma da ni ostala dvojica ne znaju da su sva trojica čekala istu ženu.
Zaključili su s po par riječi:-Kojeg smo glupana izabrali…i još rogonja…a pokvaren do srži…
Točno u ponoć, od jezivih, ali prigušenih jecaja koji su dopirali iz male sobice u potkrovlju hotela, lokalne sove su sklopile oči, a vampiri se pokolebano vratili u svoje kovčege, odlučivši se tu noć hraniti i pojiti konzervama krvi iz zaliha…
Samo je puni mjesec uspio vidjeti što se događa iza lagano raskriljenih zavjesa.
Cijenjeni vođa oporbe, predsjednik „Stranke Konzervativnih Liberala“, punim imenom Sado „Jauk“ Mazić, ležao je potrbuške na krevetu, ruku svezanih za metalne šipke na uzglavlju dok se nad njim, odjevena u kožni korzet i s bičem u ruci, dominantno nadvila Tika Navlakuša…
-Jesam li rekla da će izabrati najgoreg? Slijedeće izbore sigurno dobivate!
-Da, gospodarice!
-Svič! Svič! Svič!-rekao je bič.
ovdje
