Tjedan restorana u Dubravkinom putu
Tjedan restorana je promotivna akcija čija je svrha promidžba gastronomske scene u Hrvatskoj. Funkcionira na način da određeni ugostiteljski objekti izlaze u susret svojim gostima, te putem promotivne ponude nude slijedove od tri ili više jela po nižim cijenama od uobičajenih. Tjedan restorana održava se dva puta godišnje, krajem veljače i krajem rujna. U njemu sudjeluju ugostiteljski objekti kojima je želja promovirati se na taj način, od onih poznatijih do onih manje poznatih. Ideja je nastala najprije u Zagrebu, a zatim se proširila na cijelu Hrvatsku pa tako danas u ovoj gastronomskoj akciji sudjeluje cijeli niz renomiranih restorana. ![]() fotografija preuzeta sa službene stranice restorana Dubravkin put Među njima nalazi se i zagrebački restoran koji, među konkurencijom, slovi za jednog od vodećih u regiji – restoran Dubravkin put. U prvom ovogodišnjem tjednu restorana, Dubravkin put svojim je gostima na odabir dao dva menija - mesni i riblji. Cijena slijeda od tri jela u svakom meniju iznosila je sto kuna, a sveukupni dojam gostiju s onime što su dobili bio je gotovo u potpunosti pozitivan. Goste su ponajviše oduševila predjela i deserti. Iako samo glavno jelo nije u cijelosti zadovoljilo njihove nepce, u Dubravkinom putu objasnili su to činjenicom da je ipak riječ o tjednu restorana koji sam po sebi restoran puni gostima pa je stoga bilo bitno smisliti što jednostaviji meni spreman na brzo posluživanje. ![]() No uz ugodnu atmosferu, odlične razmake između jela i pristupačno osoblje, hrana je bila još malo ukusnija. Izjave gostiju potvrđuju činjenicu da Dubravkin put ne slovi uzalud za jedan od vodećih u Hrvatskoj. Ipak, kao i u svakoj priči, mjesto za napredak uvijek postoji. Predjelo je bilo super mega fantastično, savršen balans začina. Chorizo je prevladavao, ali nije preuzeo kompoziciju. Glavno jelo je bilo ok, pomalo jednostavno i uobičajeno što ne bi bilo loše da se ne radi o jednom od najboljih restorana u Hrvatskoj. I desert koji možemo raščaniti na dva dijela; mousse koji je bio sličniji pudingu, ali bi zato i ganache i krema od bailysa zadovoljili i najzahtjevnije nepce. Lucija B. Večera u Dubravkinom putu započela je jako ugodnim pozdravom iz kuhinje u obliku tatarskog bifteka – najboljeg tatarskog bifteka kojeg sam imao prilike kušati. Već blago impresioniran biftekom i ambijentom restorana dočekao sam i predjelo, rižoto od integralne riže s chorizom. Jelo prilično jednostavnog izgleda, savršenog okusa i meni najbolje jelo večere. Kao glavno jelo bila je poslužena glazirana teleća koljenica, lički krumpir i crveno zelje. Možda mrvicu jednostavnije jelo nego što sam očekivao ali svejedno ništa manje zanimljivog i finog okusa. Večeru smo završili „cubeom“ od čokolade se pjenom od Baileysa i sorbetom od čokolade. Nisam pretjerani ljubitelj čokolade i slatkog, ali ovaj desert bi me mogao i više puta dnevno razveseliti. Karlo M. Uzela sam riblji meni i svako isprobano jelo mi se svidjelo. Juha u predjelu me oduševila, bila je punog okusa, a riblja okruglica lijepo ju je upotpunila. Pjenica na vrhu i način dekoracije samo su pripomogli cjelokupnom dojmu. U glavnom jelu najmanje mi se svidjela riba koja je sama po sebi bila pomalo bezukusna, ali kombinirajući je s njokima od batata i povrćem, na kraju se ipak pokazala dobrim izborom. U desertu me oduševilo tijesto tarta i intenzivan okus vanilije u sladoledu. Lidija L. Tatarski biftek za pozdrav je bio najbolji tatarski biftek ikad, lagano začinjen, ali se osjetio okus i komadići bifteka, što je za mene bilo odlično. Dekoracija u obliku „zemlje“ mi se također svidjela, izgledom kao iz maminog vrta, a okusom neopisiva. Predjelo je bilo jako ukusno, chorizo je dao dosta jaki okus, ali je samo jelo bilo dosta konkretno. Dobar detalj je bila riža s tri vrste, vizualno i okusom. Listić pečenog choriza bio je odličan za zaokružiti jelo. Glavno jelo bilo je dosta obično za takav restoran, ali sve u svemu ukusno. Meso mekano i dobro začinjeno. Kombinacija sa slatkim zeljem bila je u redu, ali krumpiri su bili prosječni. Desert super, bilo bi taman i samo sa sorbetom od čokolade i kremom od baileysa koji su, usput budi rečeno, bili ekstra fini. Atmosfera je bila ugodna i osoblje je bilo vrlo ugodno. Anja T. Tjedan restorana je prilika da proleteri koji nemaju stotinjak eura za obrok zavire u tanjure visoke gastronomije i okuse čudesa koja su do tad imali prilike vidjeti na MasterChefu i u serijalima Gordona Ramsaya. To su obroci koji izazivaju respekt i jedu se polako i pažljivo. Mladi majstori iz Dubravkinog puta koriste progresivne kuharske manipulacije kako bi iskombinirali večeru koja na nepce djeluje kao full hd video na očni živac. Fenomenalno. Martin B. ![]() glavno jelo ribljeg menija Lidija Lončarić |
Komentari (1)




