Dramoletto prvijenac – ili kako se nositi sa književnim uspjehom - Levijatan

<	listopad, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pješčanik

levijatanus@gmail.com

"Bio ti je u Sevilji luđak koji se dao na najsmješniju ludoriju i tvrdoglavost što je ikad bila u ikojega luđaka na svijetu. Izbušio je on trskovaču i zašiljio, pa kad sretne na ulici , ili gdje bilo da bilo, kakva psa, prištine mu nogom nogu, za drugu ga nogu uhvati rukom, pa mu što god može bolje, zatakne trsovaču straga te ga onda napuše da se okrugli kao lopta. Kad bude takav , pljesne ga dvaput dlanom po trbuhu.; pusti ga, a onima koji se okupljaju oko njega i svagda ih ima svasila, veli :
- Zar vi, gospodo, mislite da je lak posao napuhnuti psa ?
- Zar vi, gospodine, mislite da je lak posao napisati knjigu? "

Miguel de Cervantes
Don Quiote

Levijatan

17.10.2005., ponedjeljak

Dramoletto prvijenac – ili kako se nositi sa književnim uspjehom

Mjesto radnje: Kiosk blizu ulazne kapije slavonskobrodske tvornice "Đuro Đaković", i nizak zidić kraj samoga kioska, vrlo pogodan za sjedenje.

Vrijeme radnje: Neki dan, slučajno se poklopilo sa početkom pristupnih pregovora sa Europskom unijom. Jutro oko pola jedanaest, utorak, vrijeme prve pauze.

Likovi:
Pripovjedač – zagrebački gastarbajter, navratio u Slavonski Brod, još pijan od sinoćnje momačke večeri i terevenke koja ju je pratila. Sklon kurčenju, ne voli kifle.

Prodavačica u kiosku - mlađa cura , neprijavljena radi za crkavicu prodavajući pivo i ostale za životne potrepštine.

Tridesetak Đurinih montera – svi u plavim radnim odjelima, sjede na zidiću ispred kioska i tuku pivo. Blato ispred njih popločano je crvenim pivskim čepovima i pljuvačkom.

Pripovjedač: Šta ovdje kod vas, stalno ovakva gužva ?
Djevojka : Ma nije stalno, sad je baš pauza pa radnici doručkuju.
Pripovjedač: Baš sam i ja sreće
Djevojka : Izvoli
Pripovjedač: Mmm aj … daj mi neko čokoladno mlijeko i nemam pojma hrenovku u lisnatom.
Djevojka : Nemamo čokoladnog mlijeka, a ni hrenovke ne držimo.
Pripovjedač: A što vam je u frižideru.
Djevojka : Pivo .
Pripovjedač: Imaš neki jogurt, mlijeko … Bilo šta … Stomak mi zavija kao gladan kurjak
Djevojka : Pogledaj tamo, e da tu na polici. Jel ima šta.
Pripovjedač: Ima samo trajno mlijeko, ali mu je istekao rok trajanja
Djevojka : A kad ga niko ne pije, nije ni čudo.
Jedan od Montera: Mala evo uzimam pivo iz frižidera, tu ti je točno.
( Stavlja novac na pult )
Pripovjedač: Imaš možda oranginu u tom frižideru
Djevojka : Nemamo
Pripovjedač: Alaj me mrziš, pa šta sam ti napravio
Djevojka : Ma ne mrzim te, samo stvarno nema ničeg, jedino pivo hladimo (smijeh).
Pripovjedač: Malo mi je rano za pivo, nije još prošlo podne.
Pripovjedač: Šta bi mogo, šta bi mogo ….
Djevojka : Poznat si mi nekako … Jel imaš ti mlađeg brata.
Pripovjedač: Je imam burajzora, samo puno je mlađi, desetak godina.
Djevojka : Ja sam s njim išla u osnovnu.
Pripovjedač: Pa porasla si, koliko si onda sad 19
Djevojka : Ja sam ranije krenula u školu
Pripovjedač: A tako onda osamnaest … I … gdje se sad izlazi u Brodu.
Djevojka : Pa šta ja znam, svugdje. A ti, ti si sada u Zagrebu.
Pripovjedač: Aa
Djevojka : I šta radiš
Pripovjedač: Pa tako pišem, objavljujem.
Djevojka : A šta pišeš
Pripovjedač: Pa sve što treba: pjesme, priče. Baš sam se mislio okušati u dramama ovih dana.
Djevojka : I gdje te objavljuju.
Pripovjedač: Pa svugdje. Na Internetu, časopisima …
Djevojka : Misliš, kao u Gloriji, Areni i tako.
Pripovjedač: E tako nešto, samo ti je ovo malo deblji časopis, tako dva prsta debeli.
Djevojka : Nije valjda deblji od Cosma ?
Pripovjedač: Bar dvaput
Djevojka : Au. I kako se zove?
Pripovjedač: Liber Libera
Djevojka : Nikad čula
Pripovjedač: Zapravo nisu me još objavili, kao ušo sam u uži krug i to. Ma ionako nema veze, to ti niko ne čita.
Djevojka : Super … (smijeh)
Pripovjedač: I ja kažem… I gdje se sad izlazi u Brodu.
Djevojka : Pa šta ja znam, svugdje.
Pripovjedač: Evo na primjer, gdje ćeš ti večeras van.
Djevojka : Aha … pa do Limita, oš doć. ( smiješak)
Pripovjedač: Šta to još radi
Djevojka : Aa
Pripovjedač: Jel i dalje puštaju narodne.
Djevojka : Aa
Pripovjedač: E pa , znaš da budem, nisam bio na narodnjacima, sto godina.
Djevojka : Ha ha budeš ha ha … koliko si ti već dugo u Zagrebu
Pripovjedač: Pa "KAJ" ja znam, pe-šeset godina, uf ima i više
Djevojka : Ha ha
Pripovjedač: Trebaš prijevoz večeras, tu sam sa autom … Mogu navrnut po tebe.
Djevojka : Paaa može, jučer sam od pješačenja slomila štiklice.
Pripovjedač: Pa da, glupo da pješačiš kad ja imam auto…( smijeh )… A gdje živiš ?
Djevojka : Tamo kod kanala, iza Malog Pariza
Pripovjedač: To je ono novo naselje, bivše izbjegličko.
Djevojka : Aa, mala Bosna
Pripovjedač: E ajd ipak mi otvori jedno.
Djevojka : Pa nije prošlo podne.
Pripovjedač: A šta'š. E a jel možda imaš išta osim kifla ?
Djevojka : Imamo sendviče
Pripovjedač: Od čega
Djevojka : Četvrt kruha i parizer
Pripovjedač: Ajd može onda jedan sendvič i pivo. Idem tamo na zidić s ostalima, a ti ako ti se dâ, daj mi donesi sendvič tamo.

- 09:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>