utorak, 21.11.2006.
Skampe
Skampe su mi sinoc dosle skoro glave. Navukao sam se na njih sa 13 godina kada smo ljetovali na Korculi i od tada ih jedem kao lud. Posto je cura jucer dosla iz Pittsburgha dogovorili smo se da odemo proslaviti njezinu skolarinu u Red Lobsteru (Dobila je Marshall scholarship - 3 godine na University of Cambridge - doktorat i SVE placeno ukljucujuci stan, hranu, dzeparac...).
Posto su imali promociju "jedi skampe dokle mozes" naravno da smo napucili po dva tanjura puna przenih, przenih sa bjelim lukom i puterom strava dobrih skampi (mada ni blizu skampama sa Jadrana). Zavrsismo sa vecerom i krenusmo do prodavnice da ja potrazim neku lampu za dnevnu sobu. Odjednom primjetih da su me prsti i dlanovi poceli srbiti i peckati. Haj nije nista, garant mala reakcija od skampi. Za neko vrijeme su me pocele usi svrbiti, pa vrat, prepone (u|u i ()() :) ) pa tabani i napokon su mi usne narasle tako da vise nisam mogao pricati.
Sva sreca da je cura bila tu jer neznam kako bi se zavrsilo. U Hitnoj su me odmah primili (puna cekaonica) cim sam im rekao da imam reakciju na "shelfish". U roku od 2 minute sam primao transfuziju, "Benadril" i jos heki anti-histamin. Kada sam skinuo majicu doktorica i medicinska sestra su se pocele smijati i zezati samnom. Nisam primjetio mi je cijelo tijelo bilo jarko crvene boje! A sto je najcudnije bilo jeste da sam se skroz dobro osjecao (osim svrabeza).
Pustili su me kuci nadrogiranog/polupjanog na Benadrilu i odmah sam se sroljao na krevet i spavao ko beba. Na koncu, na skampe i svu morsku zivinu sa skoljkom ("shell fish") mogu lijepo da zaboravim do kraja zivota jer bi sledeca alergijska reakcija mogla biti pogubna. Usput moram da nosim sa sobom inekciju stereoida u slucaju da pojedem hranu koja je bila u dodiru sa "shellfish".
Meh
