nedjelja, 29.10.2006.
z_bug
Klikni na sliku za vecu verziju...
četvrtak, 26.10.2006.
Jesen u Kentakiju 3
Klikni na sliku za vecu verziju...
nedjelja, 22.10.2006.
Jesen u Kentakiju 2
Klikni na sliku za vecu verziju...
Jesen u Kentakiju 1
Klikni na sliku za vecu verziju...
subota, 21.10.2006.
Omladinski Radio Drugog Programa Radio Sarajeva
Pravi jedan radijski presedan od 14 do 20 sati kompletan program Omladinskog radija je u potpunosti posvecen najvecem zivucem RNR bendu na svijetu. Ljudima koji su okupljeni pod imenom "The Rolling Stones". Budite sa nama da 20 sati sa obzirom da vas u 2-3 minute do 20 sati ceka napokon objasnjenje ko su ljudi koji danas tehnicki savrseno rade ovaj posao...
To je bilo ljeto 1991, na mjesec dana prije nego sto sam krenuo u 1 razred Gimnazije. Skoro mjesec dana sam nestrpljivo cekao dan kada ce "omladinci" napraviti taj radijski presedan i pustati cijeli dan Rolling Stonse. Stonsi su prva grupa na koju sam se nafurao a Ruby Tuesday je je bila prva pjesma moje sada pozamasne muzicke kolekcije.
Sakupljao sam pare ko mahnit i uspjeo sam kupiti 4 kasete od 90 minuta taman da snimim svih 6 sati. Omladinci nisu samo muziku furali, tu je bilo i razgovora sa slusateljima, fora, fazona a tonci su znali napraviti stimung. Za taj dan mogu reci da je jedan of najbezbriznijih dana mog zivota. Ljeto u Tuzli je bilo skoro pa pri kraju (sredina - kasni August), djeca su se igrala iza majkine zgrade a ja sam tek dobio moju prvu muzicku liniju - Grundig! Ha jebote, to je bila fora ranih 90'ih. Da imas liniju sa gramofonom, duplim dekom, radijom a neki kuleri su imali cak i daljinski! CD je bio misaona imenica!
Uglavno, od 4 snimljane kasete, dvije su uspjele prezivjeti rati i snimanje/presnimavanje, posudjivanje, kradju, pijanke, CDe i napokon 'trice. Prosle godine sam digitalizovao jednu od kaseta, obradio i napravio kompilaciju razgovora voditelja Sase i Vlade sa slusateljima. Vidjecu ovih dana da odradim i drugu kasetu pa cu to sve staviti na net.
Koga zanima, neka poslusa jedno 4 minute Omladinskog Radija tog dana (sa jinglom): Link
subota, 14.10.2006.
Nista posebno
Zar je vec vikend? Prosle sedmice sam otisao na posao u srijedu i nekako se odjecam da sam izvaro nekoga za 2 dana. NImam nista posebno da napisem,tek da popunim nekoliko redaka. Rekao sam da cu prestati pisati blog kada pocnem pisao o jucerasnjem dorucku ili kakvu sam kafu danas popio. Stoga,cujemo se kasnije.
četvrtak, 12.10.2006.
Pitt
Prodjose i praznici, moj odlazak do Pittsburgha i 7 sati voznje u jednom smjeru. Stvarno (za mene) nema veceg smora nego ici do cure u posjetu. Jeste da je zajebancija na nivou i da se zezamo cijelo vrijeme dok sam tamo, ali brate mili 600 km je ipak previse.
Vikend je bio legendaran; u Subotu smo planinarili (ko fola), u nedelju isli brati jabuke a cijeli ponedeljak sam proveo hodajuci po kafama i setnjom u parku. Vrijeme je bilo super, niti ijednog oblacka. Slike koje sam uslikao u Subotu tokom "planinarenja" su ispale jedne od najboljih koje sam ikada uslikao. Za divno cudo, cura me je ostavila na miru da slikam do mile volje tako da mi je to na kraju dosadilo i posvetio sam vise paznje njoj (taktika?).
Dan na poslu onako, nesto mi je bilo mrsko pricat sa kolegama, stvarno nisam bio nesto horan. Sef doso sav podbuho i mene pita sto izgledam "rough". Zakasnio sam na posao jer sam sanjao da sam povalio Condoleezzu Rice. Koja nocna mora, ali se ne mogu sjetiti detalja. Samo se sjecam da sam se ujutro (u snu) probudio i da mi je nesto ona govorila. Mozda sam bio mahmuran, neznam; nisam se dugo napio.
Kada sam kod alkohola, opet sam pozvan u Chicago kod rodjaka na proslavu nove godine. Glatko sam ih odbio; ciganluk koji sam prosle godine napravio se lako ne zaboravlja. Usput, cojk kojeg sam zvao Jean Luc Piccard cijelo vece bi me mogao sa toljagom cekati. Brrrrrr, Jägermeister je nesto najogavnije sto sam ikada pio (osim naravno Tekile od koje sam se probudio sav mokar i sa koferom punim nabacane odjece na sredini sobe). Dan danas se ne sjecam kako se kofer inace pun drangulija na najvisoj polici nasao na sred sobe i koje crne misli su me navele da ga skinem. A to vece sam trebao da marnem komsinicu u studentsko domu - koju je to vecer odradio cimer dok sam ja balavio na krevetu 
.
Buba:
Klikni na sliku za vecu verziju...
srijeda, 04.10.2006.
@
Jucer smo na poslu imali prvo testno video snimanje. Sa obzirom da smo svi laici sto se tice video produkcije, rezultati su su vise nego ohrabrujuci. Prvo smo dovukli 4 kofera sa prenosnim svjetlima, halogenkama, postoljima, zelenim platnom i naravno kamerom. Kamera je neka HD Sonijeva zivotinja (neznam model) i nama cetvorici je trebalo skoro pola sata samo da skontamo kako da je nastelimo.
Svjetlo je bila najveca zajebancija i sa time smo se zezali skoro 2 sata. Problem je sto za snimanje ispred zelenog ekrana treba dobro svjetlo koje ce jasno ograniciti predmet od pozadine i ne smije biti sjena. Kada smo i to utrefili snimili smo nekoliko kadrova sa sefom.
Uglavnom, experiment je uspjeo i od sada snimamo vlastiti video materijal i borimo se za studio do sledece fiskalne godine. Yay, jos jedna stvar da dodam na rezime. Ko zna, mozda koju godinu budem snimao pornice sa Jennom Jameson 
Jucer su prosla 3 probna mjeseca na poslu. Mislim da sam sebi osigurao neku buducnost na Easternu i da cu ovde provesti sledecih nekoliko godina. Slazem se sa kolegama a struku sam vise nego savladao. Sto se tice moje adaptacije na Kentaki i Richmond mogu reci da sam 100 puta sretniji i zadovoljniji nego sto sam bio u Buffalu.
Hebote, vec je pocetak Oktobra a jucerasnje temperature su bile oko 30 stepeni. Richmond kao carsija i nije nesto ali naso sam neke zanimljive sadrzaje kao coffee shop gdje sam postao dio inventara skoro svako vece od 6 do 9.
Ponedeljak i Utorak su drzavni praznici tako da se u Petak ispaljujem put Pittsburga
Cao
ponedjeljak, 02.10.2006.
Mjah
Danas sam sav slomljen od jucerasnje voznje. U Subotu sam odlucio kupiti sloj odjece za nosenje ispod dresa. Jutra u Kentakiju znaju biti hladna i najmanje sto mi treba jeste upala pluca ili kakva druga bolescuga. Voznja je startala oko 10 i vozilo se 45 milja. Ovaj put sam upao u zestoku grupu i o odmoru je bilo malo govora. Tokom cijele voznje smo stali da se odmorimo samo 10 minuta. Pored sto je bio vjetrovit dan, ja sam vozio na celu grupe vecinu vremena (windbreaker). 3 Zenske u grupi su takodje pokusale ali su brzo odustale. 2 muska su svoje vodstvo vec odpedala i sada su kulirali na kraju kolone.
Doso sam kuci bukvalno slomljen i trajno sam se fixsirao do kraja veceri na kaucu u dnevnoj sobi - cijelovecernji maraton Law & Order i to SVU edicija. Jutros sam se dovuko do posla i trenutno provjeravam postu i kontam sta me danas ceka. Sretan Ponedeljak radni narode
