|
Tja. Bor mi stoji s lijeve strane i stalno me ometa. U razmišljanju. Pa stoga ne razmišljam. Morali smo i stol malkice izokrenut i onda na kraju nikako da se snađem u vlastitom stanu. Sve nahero. Radila sam pogačice danas i zagorile su mi. To zbog glupe plinske pećnice. S njom nikad ne znaš. Dole su sve crne, a gore tamno smeđe. Neka ih. Jedan mi prijatelj rekao da njemu takvo najfinije. "kad ti zagori sjeti se mene, ja to obožavam". E sad. Taj mi prijatelj daleko, nije ono da skočim do njega i uvalim mu zagorene pogače, nego bi se satima trebala vozit, jer čovijek živi na najistočnijem dijelu Lijepe Naše. Tamo kod Iloka. Tako da u stvari ne znam što da radim sa tim pogačama?!?! Hmmm da. I što bih još pametnoga mogla napisati? Neku inspiraciju baš i nemam a to je zbog bora koji mi stoji slijeva. Jučer sam bila kod jednog koji radi sjenila za svjetiljke. Našla sam ga na netu i nazvala i rekla da ću doći. Sa svojim genijalnim uracima , pak da vidimo što se po tom pitanju dade napraviti. Obukla sam se kao da ću na sjeverni pol. I stavila jedne čarape, pa druge termo čarape, pa čizme. E sad, sve bi bilo u redu da te termo čarape nisu debele . Ko prst debele. Nakon jedno pola sata hodanja počelo me sve bolit. Čarape predebele za čizmu. Onda sam malo hodala na prstima, malo na petama, u svakom slučaju svaki korak je išao uz psovku. Napokon sam našla čovjeka. Sakrio je tu svoju radnju. Bila sam u stvari prošla kraj nje dva puta, al nigdje nikakve reklame. No kako sam odradila sav taj put, nije mi se dalo nazad neobavljena posla. Pa sam pitala, pitala i pitala. Svako me je usmjerio na neku drugu zgradu. Lud-zbunjenog je to bilo. I napokon sam pitala jednu curicu , veli ona "tu u ovom stubištu". Mislim stajala sam pred tim stubištem. I onda smo se dogovarali. O cijeni, boji i šire. Pa me baš zanima kako će to i na što izaći. Naručila sam dakle dva sjenila po 25 kuna. Za dvije dogotovljene svjetiljke. Pa kad to sve skupa bude gotovo , ako budem zadovoljna.. Navečer mi dođu gosti. A sve što imam za ponudit je zagorene pogače. Moram pod hitno smisliti nešto pametno. Možda tost ili tople sendviče? Ali kome se to da radit???? Meni lijenoj ne. Ja bih sada najradije u krevet i odrapila nešto malo spavanja. Što ću u stvari i napravit a kad se probudim sigurno ću biti pametnija i zrelija. I sigurno ću se onda sjetiti što da ponudim. Ili moža da samo natočim vino? I napijem goste. Onako pijani neće se sutra niti sjetiti da ništa nisu jeli. Ako se i sjete, ja ću reći "ma daj. Pa pojeli ste svaki po pet karmenadli koje smo pekli na roštilju. Zar se ne sjećate?". Ovo "zar se ne sjećate" izgovorit ću sugestivnim tonom uz značajno podizanje obrva. Ako to ne upali ne znam što bi moglo upalit? Dakle to je riješeno. Sad mogu mirno na popodnevni spavanac. Boooože što sam genijalna.... |