03.08.2009., ponedjeljak
Mali pas
|
Da Mali Pas već ne postoji njega bi trebalo izmisliti. Onda opet. Nekako mislim da se to ne može izmisliti, nemamo mi ljudi toliku maštu da bismo to nešto mogli izumit. Očito samo dragi Bog to ima. Maštu mislim. I inteligenciju. Da ne vidim vlastitim očima ne bih vjerovala ni sama. No eto, imam ga kući i gledam ga svakoga dana i uvijek se ponovo i ponovo čudim kako je priroda mogla stvoriti takvo nešto. Mislim, meni dopada.  Mali Pas osim što je Mali Pas, direktna inkarnacija Luja četrnajstog, samo malo poboljšana, što u prijevodu znači da je Mali Pas već rođen razmažen i pun sebe, ali onako zdravo pun sebe, čovječe od njega treba učiti, je osim toga i jedno vrlo vrlo inteligentno biće, što od pasa čovjek nekako po difoltu ne očekuje. Ono, čovjek misli da je on najinteligentniji stvor u svemiru i šire, tako nas učili, pa nekako oholo smatramo da životinje ne mogu biti inteligentne, nego da su totalno glupe i ovisne o nama. I ondak se mi ljudi tako i ponašamo. Podcjenjujemo. I pravimo se važni. Sve dok u naš dom ne dođe takvo nešto kao što je na primjer Mali Pas. Dođe da bi me poučio mojoj životnoj lekciji. Te kaže : sad ću te rasturiti. Saš ti vidjet tko je tu inteligentan. I onda krene raditi po tom pitanju. Rasturanja mislim. O rezultatima neću. Samo ću reći da sam JA ta koja još uvijek liže svoje rane.  Mali Pas uživa u pobjedničkom zanosu. Međutim nije to ono o čemu sam htjela pisati.Htjela sam pisati o nečemu što ZAISTA ALI ZAISTA nisam mogla vjerovati da ijedno živo biće osim čovjeka može napraviti. A to puno govori o meni na o Malom Pasu. Govori o mojoj oholosti i drskosti. Ne govori o njemu. On je pobjednik. E sad. Mali je pas imao nekavu crvenu ajmo reć izraslinu negdje tamo gdje mu je piša. I ondak sam ja to vidjela, te zvala veterinara i pitala "da li da pravim paniku i dolazim na hitnu ili mi možete pomoći ovako preko telefona?". Opisala sam kako to izgleda i da Malog Pasa to smeta i da se stalno liže na mjestu te izrasline. Veterinar je rekao neka uzmem jod, ili maslinovo ulje, budući da doma nisam imala ništa od onoga što je prvo nabrojao i neka to stavim na vatu i pređem preko te izrasline, bradavice što li? I tako svaki dan. OK. Počeli smo to raditi. Dva puta dnevno, prvo sa maslinovim uljem a zatim smo kupili Betadin i mazali time. I sad! Ma čovječe da to ne gledam svaki dan nebih vjerovala. Kad krenem, ja ili Muškarac, prema bočici Betadina, Mali Pas skoči, SAM OD SEBE, na krevet, okrene se na leđa, raširi nogice da bi nam bilo lakše doprijeti do mjesta na kojem je ta izraslina i strpljivo čeka da se približimo sa vatom i mašću. Ja da to nisam vidjela vlastitim očima ja to nebih vjerovala. Ma da ga nema trebalo bi ga izmisliti! Svaka ti čast Mali Pasu! Care! |