Jučer je bio dosta gadan dan. Jedan od onih koje bi radije zaboravio a nemoš jer te , ako ništa drugo, neispavanost podsjeća na njega. Prvo sam se dovukla doma s posla, već ujutro čuvši jednu užasnu vijest koja me i danas drži u šoku. No tu si ne mogu pomoć, vrijeme će vjerojatno pomoć. Ondak sam si poredala sve svoje tabletice tamo po stolu, uzela vode i počela ih pit. Prvo za bronhitis. Ondak za bol u leđima, zatim za.. ma svejedno... To opisujem da bi se znalo u kojem sam stanju inače.No moja doktorica smatra da sam ja sa svojih metar šezdeset i 52 kile žena čelik i stoik i da meni bolovanje ne treba, pak uredno idem raditi, e da bi na poslu bila skroznaskroz nervozna . Nervozna jer me boli. Nisam sposobna radit, al štoš kad netko treba. Jadno je da uz tolike rvatske muškarčine, koje sjede za svojim mobitelima i dogovaraju poslove (koje će netko drugi obaviti) ja ne mogu dobit bolovanje. Jer ja spadam u taj dio "to će Levant obaviti. Ona zna". /Tata vjerovala sam ti kad si rekao da je znanje moć. Vjerovala sam kad si govorio "uči dijete". No tata, polako se počinjem pitati..../ Nnnda. I ondak sam , budući da nitko drugi neće, uzela svoja dva pasa i izvela ih na onu vrućinu da se popiške i pokake, jedva se vukući. Vratili smo se kući. Došao je Muškarac sav teturav. Bacio se u krevet. Znoj, temperatura... Kuhaj čaja levant. Ti si žena stijena. Malkice sam odmorila svoje čelično tijelo. Mislim, meni to ne treba ali eto razmažena sam. Bilo je pola sedam kada smo izašli moji pesi i ja da odradimo onu dužu šetnju. Bacaj lopticu, igraj se. Vratili smo se doma oko 8. Pomislim "idem se otuširat i pasti ću na pod i spavati do srijede". "Opet sam se tresao" čujem iz sobe. "Ajde da izmjerimo temperaturu" Izmjerili smo. 39,4. Ups. "Idemo te izmasirati alkoholom" rekla sam i krenula po alkohol. Onda mi je sinulo da ništa time ne dobivam. Trese se već tri dana. Oglušuje na moja vrištanja "idi doktoru" i pravi se da je on žena stijena. No samo je jedna žena čelik a to sam ja. (neka pita moju doktoricu). I onda stanem. "Oblači se, idemo na hitnu". Da ne duljim sa detaljima, doma smo došli u 3 ujutro. Muškarac je zbedinan, pasi su zbedinani. A ja? Tko me pita. Ponekad sam stvarno ljuta. |