21.05.2009., četvrtak
|
Neki dan sam nazvala prijatelja. "Čuj kad je rođendan O?" pitala sam "20 . 5. ja mislim. Osim toga što mene zoveš ?" "Zato što ne znam točan datum a ti si mu najbolji prijatelj" "Je. Hmm...a da nije 20.4?" nastavlja ovaj "Nije. O. je bik a 20. 4. je ovan" "Onda je dvadeseti peti. Oćeš ga zvati dvadesetog?" "Pa hoću nego što ću. Nisam tebe zvala da bih saznala datum i da ga onda ne bi nazvala" "Dobro onda ću i ja nazvati" I tako Jučer okrenem broj i govorim vedrim glasom "Levant je. Bok. Sretan ti rođendan želim" Prvo par sekundi muk. "A. Hvala hvala" Bilo mi sumnjivo, taj muk.. A bilo mi je i sumnjivo to dvaput hvala. Nije to njegov stil... "Danas ti je ročkas zar ne?" " Levant mila. " obratio mi se snishodljivo . Tonom kojim se obračaš retardiranom djetetu na kojeg nisi ljut nego mu samo pokazuješ da si svjestan da se od njega bolje ne može očekivati. "Rođendan mi je bio 28.4 znaš" "A dobro, nećemo sad cjepidlačit. Mjesec prije kasnije..." odgovorila sam napol uvrijeđeno, mislim što sad sitničari za par tjedana prije ili kasnije.  E što mi je poslije bilo neugodno... Dobro da nisam čestitku poslala. Ili telegram. Kao - neka stigne na vrijeme. |