11.05.2009., ponedjeljak
|
Pazi ovo. "Bitka za grad Zagreb", piše u naslovu. Mislim mi i ne znamo nego voditi bitke. Takav je to narod. Moja kolegica isto vodi bitke. Sa svima i sa svakime. Njoj je život jedna velika bitka. Ona protiv čitavog svijeta. Ona kad digne telefon da zove doktoricu još samo joj fali puška. Takav joj je stav. I onda se stalno svađa i bori. Stoput sam zaustila da joj kažem "doktorica je ljudsko biće, pa kad biste joj pristupili na taj način potrošili biste manje energije. I njene. I svoje. I moje bome!". No prešutim. Ne moš ti izmijenit ratničke misaone procese. Ne moš i bok! Nju to veseli. Inače bi se morala osvrnuti na sebe. Pobrisat pred svojim vratima. A to joj se neda. Nikako joj se neda. Pa zato bolje uperit puške u druge i krivit druge za sve zlo koje joj se događa. (a sama ga izazvala  )A i društvo nam je tako uređeno. Familija na jednoj strani vodi bitke sa čitavim svijetom na drugoj strani. Koji je naravno neprijatelj. Svijet mislim. Tako mi to žalosno.Žalosno mi taj misaoni proces. U kojem još nije dokučeno da odnosima međusobne suradnje i pomaganja postižemo puno više nego vođenjem bitaka! Jebemti, sad se borimo za grad Zagreb.  Mislim što se sad tu ima borit? Koji neprijatelj je to došao? Nemoš bilivit. Jasne su meni te bitke. To su bitke za položaje. Ali ondak bi bilo pošteno da se kaže "bitka za položaje u gradu zagrebu". Pak bih ja lijepo mogla ondak odlučiti kome ću dati koji položaj.Ili kome koji neću dat. Ovako ispada da idem u rat. A nemam pojma za što ja to ratujem???!?!? Nemoš ti iz 16 stoljeća dalje. Ne moš i bok! Idem vodit bitke što ću drugo.  |