04.05.2009., ponedjeljak
|
U četvrtak sam bila osjetila grč u svojoj lijevoj prelijepoj nozi. Pomislila sam "grč je proći će". Danas je ponedjeljak a grč još uvijek nije prošao, bezobrazan neki grč to ti je. Pa sam došla na posao tek tako da se javim, da me vide, al što će samnom tako šepavom što pitam ja vas?  Pa ću sad , nakon što popijem kavicu krenut doktorici. Nadam se da bi mi mogla dati kakvo bolovanje. Neko bolovanje u trajanju od par godina. Ako ne može godina onda par mjeseci. Ako i to neide zadovoljit ću se i sa par dana. Jer ovo boli.  Tako boli da bi najradije sjela i vrištala. Sad bi bilo pametno da me iznajme za neki štrajk recimo. Ili neke demonstracije. Ja bih vrištala i svi sretni i zadovoljni. Ja, zato jer vrištim legalno. Ti koji me iznajmljuju zato što podižem nivo uvjerljivosti tog štrajka ili demonstracija. Nitko ne bi znao da ja vrištim od boli. Mislili bi da vrištim od ljutnje. Ako me netko oće iznajmit za takve svrhe neka požuri , jer nakon što se vratim od doktorice , dobit ću terapiju pa će me manje bolit, pa ću stoga i bit manje uvjerljiva.U tim demonstracijama mislim. Ja čekam. Cijena je pišljivih 10 kuna po vrisku. Opet od pametnog posta ništa. Nula. Nada. Zero. Neće me pa me neće. |