Pa je. Pa da. Uđem tako kao i svakoga dana u svoj najmiliji restoran e da bih ručala. Najmiliji restoran mi je stoga i zato što drugoga u blizini nemam. I ondak prihvatim onu pametnu "ako nemaš ono što voliš voli ono što imaš". I tako uđem. Sjednem. Čekam. Osjećam se klaustrofobično. Čekam. Posluže me. Zatim jedem. Zatim negdje na pola jela pomislim "oh, oh , da li sam ponijela novčanik?". Nisam ? Jesam? Otvaram torbu novčanika nema. "Ah što ću ? da li da perem suđe?" pitam se. Dođe konobar "Nemam novaca , kriza je, jel mogu jest a da ne platim?". Odgovor "platit ćete u ponedjeljak" me stavlja na moje mjesto. U svjetskom poretku. Vraćam se u ured.Tražim. Novčanika nema. Nema!!!!!!! Ostanem stajati u stavu "mirno". Mozak radi ubrzano. Puši se iz njega sve u šesnajst. Zbraja i oduzima. "na mjestu voljno" dajem sama sebi znak da mogu sjesti. Jer kad sjediš šok je manji. Razmišljam "svi dokumenti su mi u novčaniku". Razmišljam "karticu treba zblokirat". Razmišljam "telefonski brojevi neki su mi u novčaniku". Razmišljam "10 eura crnog fonda prekjučer stavljeni su mi u novčaniku". Razmišljam "...bemti život!" Oblačim jaknu i odlazim u restoran. Onaj moj najdraži. Gledam ispod stola. Vraćam se gore. Pregledavam ladice. Sjedim. Razmišljam o tome da li da lupam glavom u zid ili da vrištim? Razmišljam da li da uzmem telefon i tresnem ga u zid ili da uzmem tastaturu i tresnem ju u zid. Razmišljam da li da plačem ili da odem lupati nogom po lopti. Razmišljam koliko mjeseci će mi trebati da bih napravila kopije svih dokumenata?!?!? Razmišljam kako mi prijateljica baš neki dan rekla "ti isto kao i ja sve imaš u novčaniku. Ako ga izgubiš sve si pogubila". Ne vrišti mi se više. Plače mi se. Telefon "molim vas gospođu Levant" "ja sam" govorim preko one stvari i mislim "kud si me sad našao zvati nemam strpljenja ni za koga" "vaš je novčanik...." krik. moj. prekinuo je njegovu rečenicu. TO! Danas je ipak moj sretan dan. Našlo mi novčanik ispod stola tamo u restoranu. Onom najdražem. Kako je dospio ispod stola ne želim znati. Ne zanima me. Samo mi je bitno da je nađen. Tak! |