17.02.2009., utorak
|
Što ne volim. Ne volim što sama točim benzin na benzinskoj. Vani hladno, onaj se grije u svojoj kućici. Onda moram otići k njemu i plaćati mu uslugu koju mi nije pružio. Ondak mi često dođe da mu kažem da ako sam sebi radiš uslugu da je to 10% manje od cijene. A onda se sjetim da će me pogledati pogledom teleta i reći :"ja vam to ne određujem , određuje netko drugi". Pa prešutim. Ne volim švedske stolove. Nisam kvalificirana da si juhu donesem sama do obično najudaljenijeg stola u sali. Nisam i bok. Ne treba mi konobar koji će stajati do mene, gledati me kako radim i govoriti mi ŠTO da jedem jer to znam i sama. Ono što ne znam je donijeti to za stol a da bude neproliveno. Ne znam i bok! To su dvije stvari koje ne volim. U cijeni proizvoda kojeg dobijam ukalkulirana je i usluga. Budući da ju nisam dobila, uslugu mislim, držim da bi bilo normalno da se cijena spusti za 10%. Nokako živimo u 16. stoljeću to ću se morati još malo strpiti. Strpljenje je majka mudrosti! Ili nije?  |