Zagreb, 8,32
Vrlo je jedan prekrasan osjećaj kad kružiš tražeći parking. Vrlo.
Pomisliš "umrijet ću u ovom autu". Pomisliš "neće me nikada naći". Pomisliš "kružit ću tako dok je svijeta i vijeka". Pomisliš "odustajem". Pomisliš "idem još jedan krug". Pomisliš "hebemti Bandića". Pomisliš "hebemti onog koji trubi iza". Pomisliš "hebemti na kub tog koji trubi iza". Pomisliš "hebem mu sve po spisku što trubi kretenčina?".
Pomisliš ....
Ma ništa više ne pomisliš.
Samo kružiš.
Kategorija : poezija parkiranja.
|