08.01.2009., četvrtak
|
Je da. Onu sam bajku stavila tu a ondak sam ju premjestila Levant - male priče za velike ljude Besposlen pop i jariće krsti.  Snijeg je pao. Pa je sve bijelo. Sa svog prozora gledam bjelinu i kao nešto uživam. Uživala bi i više kad ne bi stalno netko otvarao vrata i dolazio nešto pitat. To sve firma Mutavih.  Jednom je ušao jedan i pitao "koliki je tečaj eura danas?" Mislim odakle da ja znam koliki je tečaj eura o svijete?!?!, nisam ti ja računovodstvo, nit sam ti mjenjačnica, nit sam pult za informacije, sve sam si to bila pomislila. No sam samo bila procijedila, kroz stisnute mi zube "Nemam pojma koliki je tečaj eura danas" puške spremne u ladici. Napete. Jerbo da nije tada otišao i zatvorio vrata za sobom bio bi raznešen u sitne komadiće. Komadićke pače. Onda bi ga samo pokupila, i bacila u smeće. Tako bi bila napravila no je čovjek iz onog mog procijeđenog neznam shvatio da nešto ne štima, shvatio da nešto generalno ne štima i povukao se na svoju sreću. I što sam ono htjela reć? Nešto je pametno bilo to znam, no mi sad izvjetrilo iz ptičjeg mozga. Jer tako je to sa ptičjim mozgovima. Ako odmah ne kažeš poslije zaboraviš. Mali je to mozak i ne može sve stati unutra. Pak moraš il odmah reć il zaboravi da si nešto htio. Reć mislim. A bilo je pametno to da.  No otišlo. Izvjetrilo. Nema . Nešto je bilo vezano uz Japance. Nešto u smislu kako su oni mudar narod. A to ću u drugom postu. Jerbo sad moram na ručak. A iskustveno znam da se misli u ptičji mozak vrate. One iste koje si imao pa su izvjetrile. One opet dođu. Na tren. I moraš ih uhvatit. Moraš bit brz. A ja to jesam. Samo ju zgrabim, kažem "moja si" i tako ju zeznem. I da. Na svom lijepom zelenom kaputu zamijetila sam jednu rupu. Zatim sam zamijetila i rupu na svojim, manje lijepim, sportskim presvlakama u autu. ( Manje su lijepe jerbo me baš briga. Za presvlake mislim. Ali kad malo pseto, direkt iz blata skoči na sjedalo prednje ondak me to ljuti. Pak sam otišla u Getro i tražila nešto što je super jeftino a opet da bude kvalitetno i lijepo. No to nisam našla, nikako nisam našla jerbo diš ti nać kvalitetu u Getrou? Pak sam stoga kupila prve koje sam našla. I nabila ih na sva sjedala. Pak sada kad malo pseto direkt iz blata izvoli skočit, više ne skoči direkt na lijepo dizajnirana sjedala, već na gerto presvlake. Pa neka one budu blatne to me baš briga. Lijepo ih skinem i puknem u mašinu i svi sretni i zadovoljni. Ono prije, bez presvlaka nisam mogla stavit u mašinu jerbo bi čitavo sjedalo tamo morala stavit. A to mi se neda. Jerbo naguravat sjedala u mašinu za veš ne bi bio baš pametan potez. Ne bi bio pametan potez jer bi se onda to sve iscentrifugiralo, jer bi ja zaboravila isključit centrifugu i onda bi ih morala peglat. . A peglanje mi nije jača strana. Ajmo reć da mi je peglanje slabija strana. Pri tom se poslu baš ne iskazujem kao vrhunski stručnjak. Više obrnuto )Nnnda. I ondak sam vidjela tu rupu. Zmijskom oštroumnošću i prirođenom inteligencijom povezala sam ko kakav detektiv da su te rupe u korelaciji. Da je rupa na sjedalu odnosno na kul Getro sportskim presvlakama i rupa na kaputu od iste cigarete. Moje naravno. Stoga neću prestat pušit. Jerbo bi to bio poraz. To bi bilo kao da se povlačim pred izazovima. Kao da sam kukavica. Tako bi to bilo.  Kategorija : i dalje sam mrzovoljna ali sve manje. |