|
Čekale su vile, čekao je Kralj. Kraljevi Ljudi otišli su u svaki kutak zemlje. Imali su ovlasti da ispitaju svaku ženu koja je starija od 18 godina da li je ona pisala pismo. Imali su zadatak da pronađu i dovedu ženu koja će biti Zlatna Vila. U međuvremenu ostale Vile igrale su se na livadi. Družile se , pomagale sebi, pomagale drugima i čekale. Čekale su vijesti od Kraljevih Ljudi. Čekale su vijesti od Kralja. Kraj godine se bližio. Jednoga jutra, Svjetlo Plava spustila je pogled s neba u kojeg je gledala i zagledala se u daljinu. "Što je ono?" pitala je Ostale su slijedile njezin pogled. Na kraju livade stajao je mladić. Visok, vitak, crnokos i vrlo zgodan. Hodao je polako prema njima. "Tko je ovaj? Što hoće? Što ? Što?" pitala je Zelena uznemireno. Bijela je šutjela. Ljubičasta je uzela dalekozor. Žuta je rekla " zgodan." Crvena je krenula prema njemu. Ostale su je vratile. "Crvena, vrati se. Skupa ćemo ga dočekat". Mladić se približavao. Bio je srebrn. "Jeste li vi Vile ove zemlje?" "Da" odgovorile su "Jeste li sve na okupu?" "Da" odgovorile su "Jedna vam onda nedostaje zar ne?" "Da" odgovorile su. "E dobro sad ju imate" "Gdje je?" pitala je Svjetlo Plava. "Tu pred vama" odgovorio je. "Ti?" smijale su se vile "Pa ti si muško, ti ne možeš biti vila" "O da mogu. Ja sam vam uostalom jedini spas. Kraljevi Ljudi neće naći Zlatnu Vilu. Vrijeme vam ističe. Ja ću biti Zlatna Vila" "Ne možeš ti biti zlatna vila" ljutila se Žuta "pa ti si muško. Reda mora bit!" nastavljala je ona "Ne može biti 6 ženskih vila i jedna muška vila!". "Dobro. Ako tako hoćete. Mogle ste bar saslušat što vam imam reć ali kad nećete ja idem" i okrene se da ode. Ostale su stajale zapanjeno. Muško? Kako Muško? Što je njemu? Što si on misli? Kako to misli "mogle ste saslušat što vam imam reć"? Žuta je frknula. Bijela je šutjela. Svjetlo Plava se je smješkala. Crvena je analizirala. Zelena je rekla "ajmo u neki restoran na finu večericu pa čemo tamo razgovarat". Ljubičasta je gledala za njim. I najednom povikala "ej ti. Stani! Dođi ovamo! Ispričaj nam to što nam imaš za reć!" Mladić se vratio. Smješkao se. "Evo moje priče. Ja sam Vilenjak koji je prognan iz Četvrte Zemlje. Bio sam se zamjerio Kralju Četvrte Zemlje jer sam se zaljubio u njegovu kćer. Kćer se zaljubila u mene i htjeli smo se vjenčati. Kralj je svoju kćer namijenio princu Dvanaeste Zemlje. Mene je morao maknuti. Prognao me je. Dozvolio je da se vratim kada njegova kćer bude imala sina. Eto vidite sad. Ja ne mogu nikud. Ne mogu natrag u svoju Zemlju. Ja ću biti vaša Sedma Vila. Bit ću to biti privremeno sve dok vi ne pronađete svoju Sedmu Vilu i dok same ne postanete Prave Vile." Vile su zašutjele. Ništa im nije bilo jasno. Ostavile su Vilenjaka samog na livadi i otišle u udaljeni kut da se dogovore. Žuta je rekla "Zgodan je. Meni se sviđa. Ali što on to priča o tom da postanemo Prave Vile?". Zelena je rekla "Muško je, ne može muško biti Vila." Crvena je rekla "Što ne bi mogao biti Vila?" LJubičasta je rekla "tja. što se mene tiče neka bude vilenjak. Neka bude Sedmi Vilenjak. Ionako neće ostati za stalno. Vratit će se u svoju Zemlju a do tada mi ćemo naći neku Vilu". Bijela je rekla "zgodan, zgodan onako srebrn. neka ostane." Svijetlo Plava se smješkala. "Glasat ćemo" , rekla je. Glasale su. Sve su digle ruku "za". Jednoglasno. "Imam ga još nešto za pitat" rekla je Svjetlo Plava. "Pitat ću ga pa ako odgovori budu zadovoljavajući primit ćemo ga. Ako ne, neka ide. Nećemo mu ništa još reći da smo glasale i odlučile da može ostati". Ostale su se složile. Vratile su se do Vilenjaka. "Kako misliš da Kraljevi Ljudi neće naći Vilu?" pitala je Svjetlo Plava "I osim toga ti si srebrn. To znači da si Ponedjeljak Vilenjak a mi za ponedjeljak imamo vilu. Bijelu. I osim toga što ti to znači nismo Prave Vile?" , nastavila je. "Ah. Ništa vi još ne znate" odgovorio je Vilenjak. "Niste prave Vile ali ste na putu." "Kako nismo? Nego što smo?" pitala je Crvena uvrijeđeno "ajde vrit" rekla mu je. "Ne. Vi niste Prave vile. No bit ćete.Jednom". "Evo da ti odgovorim na prvo pitanje Svjetlo Plava." rekao je Vilenjak okrenuvši se prema njoj. " Kralj nema ništa bolje nego što ste to vi . Kralj to zna. Poslao je svoje ljude zato da vam da vremena no On je svjestan da kupuje vrijeme. Kralj zna da njegovi ljudi neće pronać Zlatnu Vilu. Vi ste Vile i vi morate pronać Sedmu Vilu". "A da bi ti dao odgovor na drugo pitanje prvo ti moram odgovorit na treće. Da bi bio Prava Vila moraš zadovoljit tri uvjeta. Prvi je da moraš znat jednako primati i davati. Drugi je da moraš znat živjet u zajedništvu. I treći. Moraš uvijek mislit na više dobro." "Prvi korak zajedništvu potrvrdile ste kad ste skupa poslale pisma i kad ste zajedno došle Kralju sa svojom molbom. I osim toga dočekale ste me skupa, na okupu. I kasnije zajedništvo ste potrvrdile ovim glasanjem. O da, znam. Glasale ste i sve ste bile za." "No morate osim na sebe znati i htjeti misliti i na druge. A vi to još ne znate. Na dobrom ste putu ali to još ne znate. A Kralj to zna. On čeka. Čeka da vi naučite. " "Kad naučite živjeti u potpunom zajedništvu i kad naučite primati i davati a da vam bude svejedno da li primate ili dajete, da uživate i u jednom i u drugom , kad naučite da postoji i opće dobro da postoji nešto i iznad vas postat ćete Vile. A tada će vam sve postati jasnije. Znat ćete da Vile nemaju spol. Da su vile i vilenjaci jedno. Onda više nećete u meni vidjeti mladića. Nećete vidjeti drugi spol. Vidjet ćete osobu. I više nećete vidjeti niti boju. Jer prave Vile i Vilenjaci mogu mijenjati boju i pojavnost onako kako oni žele i kakva je potreba Zemlje. Ja sam sad srebrn. No ako treba obojit ću se zlatno. Ili ljubičasto, ili žuto, svejedno, napravit ću ono što treba i bit ću jedanko sretan." "Eto to je cijela priča. A vi sad odlučite." Nastao je muk. I tako je Zemlja Pivaz našla svoju Sedmu vilu. Nedjeljnu Vilu. Zlatnu Vilu. Zemlja Pivaz je sada malo sretnija. Ali i Kralj i Zemlja moraju još pričekati da njezine vile postanu Prave Vile. Da sazriju. Da nauče. Kad nauče pokazat će drugima. No sada imaju Učitelja. Sedmu Vilu. Ili Vilenjaka. Kako hoćete. |