20.10.2008., ponedjeljak
|
Mark Twain pisao je priče. Pisao je za novine priče u nastavcima. I onda bi se bio zanio u stvaralačkom pisanju, te svog junaka bacio u rijeku i to u njezin nadublji dio. Tamo gdje je bio najodvratniji vir. Junak bi na nogama imao okove. Teške. Ruke bi mu bile vezane. On u nesvjesti. Junak mislim. A rijeka se baš 100 metara dalje slijevala u ogroman vodopad. To bi bilo u petak. Tu bi Mark Twain bio stao jer stvaralačko mu pisanje stvorilo umor. Pa išao odmoriti. Novine bi izlazile ponovo u ponedjeljak. Kad se odmorio shvatio je što je napravio. Novine su već u tisku. Do ponedjeljka bi paninčo razmišljao kako da junaka izvuče iz tog vira i te ledene rijeke ,neke realne šanse da junak preživi nije baš bilo, no mu isti trebao. Junak mislim. Za nastavak priče. Živ po mogućnosti. I onda bi u ponedjeljak slijedio nastavak priče. A išao je nekako ovako : "Kad se Bill izvukao iz rijeke, osušio je svoju odjeću te krenuo....." Eto. Nadam se da je štovano čitateljstvo shvatilo poantu! To je bio Mark Twain. Velik pisac. Ako je on mogao NE ZNATI što će bit u idućem nastavku, onda je razumljivo da meni treba neko vrijeme da smislim Sedmu vilu. Mislim di da ju stvorim?  Mislim kako da ju stvorim??? Malo sam se zanijela i sad .... |