16.10.2008., četvrtak
|
I šta? Odeš na more, dušu si obnoviš a ondak se vratiš u istu stvarnost. Ne moš vjerovat da ta stvarnost ista, sve se nešto misliš da se nešto promijenilo, ono ti si se promijenio ondak se nešto drugo isto promijenilo, misleš se naivan. No blato se ne mijenja. Neki se ljudi ne mijenjaju. Stavi ih na jedno mjesto. Dođi za deset godina, naći ćeš ih na istom mjestu , sa istim životnim stavom, životnim (ne)navikama, istim sranjima koja su radili i onda kad si ih ostavio. Pak ostaneš u šoku. Misleš se ovako : život je dinamika. Život je razvoj. Život je da se živi i da se razvija i da se širi. Da se mijenja. I život i ti unutar njega. Ja sam različita od one osobe koja sam bila. Nekad. I nekako mislim da i drugi prate takav razvoj događaja. Mislim to je dato , to tako mora bit. No onda naiđeš na ljude bagere. Koji su stali u razvoju. U nekoj godini svoga života su stali i ni mrdac. Ni lijevo, ni desno, ni gore ni dole. I nikako da otvore oči. Nikako da shvate da to nije to. Da su se stvari promijenile. Da .... Dječji vrtić to ti je. Dječji vrtić i strahovi. Frka. "Ako nešto promijenim ...ma neću strah me je. Radije ću ostat u ovom blatu tu je fino toplo". I tako razmišljaju. Glave im vire iz blata no jezik radi. Nezadovoljno radi. Ako pitaš takve ljude "što ste jučer učinili za sebe?" obično će odgovor bit "nisam imao/la vremena". To ti sve govori. I onda će takvi ljudi na svoje potomke prenijeti to nezadovoljstvo. I očekivat od svojih potomaka da se brinu za njih. Jer nisu "imali vremena" da se brinu za sebe. Pak će potomak umjesto da raširi svoja krila morat krila skresati i brinut se za osobe koje su zaostale u razvoju. Jer im se nije dalo. Jer su bili lijeni. Jer su se bojali. Ipak je ljepše bit u blatu. Zaštićen. Prljav ali zaštićen. Nego skupit hrabrosti pa raširit svoja krila. I za promjenu malo pokušat letjet. To je ono što me okružuje u poslovnom svijetu. Blato. I dječji vrtić. Nekad davno mislila sam da samnom nešto ne štima. Mislim kao ljudi su to odrasli, zreli. Dok mi nije sinulo!!!!! U tupoj mi glavi sinulo : Levant, to što je netko odrastao ne znači i da je zreo!! Kad ti se pedesetgodišnjakinja ponaša kao da je upravo izašla iz puberteta, onda nemaš više što reć.  kategorija : negdje se moram ispucat. |