I šta?
Naglo shvatiš da je ponedjeljak.
Pa te ta činjenica prikuje za krevet.
Pa te onda spoznaja izbaci iz kreveta.
Obučeš se. Posvađaš s Muškarcem, jer isti zanovijeta u ranu zoru. Otreseš se na pasa. Jerbo i taj zanovijeta.
Zaključiš da je svijet pun puncat zanovijetala.
Obučeš se.
Uvališ u stolicu, zapališ cigaretu, pijuckaš kavu i sve se nešto kilaviš.
Opereš zube.
Još se uvijek kilaviš.
Veliš pasu da ideš, ovaj ni dabi.
Samo te nezainteresirano pogleda, nijemo ti odgovori "ma idi već jednom viš da mi se spava".
Onda zapališ drugu cigaretu.
Pa razmišljaš kako ti život dao da radiš, umjesto da ti dao da na primjer budeš domaćica. Ondak se pomisliš da ne bi volio bit domaćica to još gore nego ovo što imaš.
Ondak opet pozdraviš pasa. Opet mu kažeš da ti ideš radit i neka bude dobar. Isti ima već stakleni pogled, zauzdava režanje jerbo te voli, ali i njegova ljubav ima granica, misle se on, idi već jednom govori sebi u sebi a tebi pogledom.
Vidiš da nema više smisla ni potrebe bit doma, nitko te neće,nitko te ne voli, uzimaš torbu i odlaziš.
U maglu.
|