22.09.2008., ponedjeljak
Saga o Lorninom grahu - dio II
|
part II ....... Dakle tu subotu mi je Muškarac otkazao poslušnost, ono nije htio kuhat nekud je morao ić te mi ostavio juhu i rečenicu "imaš lignje u frizeru pa si napravi". O svijete  , tako me izdat, mislila sam.  "Zašto te imam?" mislila sam "pa valjda zato da i skuhaš" mislila sam. Al što da radiš njega nema, sam si , s tim lignjama iz frizera i juhom koju treba zakuhat. Što da radim? Da kuham? Ja da kuham , mislila sam sva očajna. Pa to je razlog za rastavu, mislila sam. To je razlog da se nadurim i naljutim odsada pa do kraja života svog i njegovog, mislila sam. To je izraziti čin nepoštovanja drugog ljudskog bića, mislila sam. Mene. To mi je poruka....To je.... No glad je glad pa sam u neko doba izvadila te lignje iz tog frizera. I tu sam juhu zakuhala. I sjela jest. Juha je bila ok, no lignje su bile ajmo to eufemistički reć polusirove, no da vam pravo kažem bile su totalno sirove. Pojela sam tri pritom razmišljajuć "ma daj, sirovo ti je puno zdravije. Sirova hrana ne gubi svoja svojstva, ti sada u svoj organizam unosiš sve hranjive vrijednosti. Da je to kuhano izgubilo bi svoju vrijednost. ", tako sam obrazlagala sebi kod prva tri kolutića , a ondak mi je sjevnulo "oho, oho, levant, pa ti ideš na grah!!!!" Pak je ostatak lignji završio u kanti za smeće! Ovo opisujem stoga jer je bitno za izvješće. Opisujem zato da kažem da sam bila u stanju neke gladi. Da sam pojela dva tanjura juhe, i tri sirove lignje što me moglo držati neko vrijeme ne kažem da nije, ali ne i do navečer, ne i cijeli dan. Neophodno mi je bilo potrebno svom organizmu dati još energije. U vidu hrane. Graha na primjer. Nnnda. I obučem na sebe svoju najbolju odjeću , stavim torbu ruksag na leđa, uzmem srce-vrećicu u ruke, ne pozdravim se s nikim jer nikog nema doma, nikom ne mogu reć povijesno "zbogom", odlazim u avanturu s koje ne znam hoću li se vratit a nemam kome reć zbogom, o svijete... Dođem na autobus, dam 10 kuna, dobijem kartu i čekam. Ono , ko tuka čekam.  Čekam...čekam.. Nakon 6 stanica shvatila sam da karta košta 10 kuna a ne 8 kako sam ja mislila i čekala svoje 2 kune natrag. Dođem. Siđem. Stiže nymphea. Ispričam joj svoju tragičnu priču o 2 kune, ona me ne šljivi, ne plače samnom, naprotiv smije mi se u lice, o svijete, te me vodi na drugi autobus, onaj koji ide u suprotnom smjeru, dakle levant kupuj novu kartu. Trebala sam. No nisam. Vozili smo se tako bespućima hrvatske stvarnosti, sva je sreća da je nymphea bila samnom jer ja bih se bila odavno izgubila, već se jesam izgubila ako ćemo pravo , ali kažem nymphea je tu kao stup. Kao oslonac. Kao put , istina i život. Sve prepuštam u njezine ruke, bespuća su postala preteška za mene i idem...idem... Nakon nekog vremena vožnje, hoda, mobitela, vožnje, ja izgubljena no pojavljuje se Lorna kao spas! U autu. Te nas pokrca. Kao teret. Kao krumpire. Te vozi. I dalje bespućima hrvatske stvarnosti, vozi. No meni lakše. Tu su nymphea, tu je lorna, možda sve dobro i završi, mislim se u svojoj izgubljenosti. Oslonci su tu. Štake su ovdje. Stupovi su tu u vidu Fulvusice. Imam se na koga nasloniti kad mi postane preteško nositi breme te iste stvarnosti, razmišljam kaotično. U strahu. Razmišljam kako nisam ni posljednje zbogom rekla, razmišljam kako.... Ipak. Stignemo. Parkiramo. Ulazimo. Divimo se jer moram reć da draga Lorna ima puno ukusa. Neću u detalje i neću puno hvalit, mislim žena bi se mogla uobrazit, mislim stvarno nije dobro puno hvalit, al što jes jes, svoje je okruženje napravila toplim. I cvijeća ima ko u priči. Ma bajka. Uvede nas u kuhinju. Ja krajičkom oka pogledam, ono , na štednjaku STVARNO grah!!!! Ono, grah! Ono, jesti ćemo!!! Stvarno ćemo jest! Stvarno vidim grah. Pređem dlanovima preko očiju, zatvorim ih pa ponovo otvorim no slika je ista. Grah je na štednjaku. Ne sanjam. Nemam fatamorgane. Ponovim proces sa očima, mislim bolje bit siguran, nego poslije lupat glavom u zid, dakle ponovim proces. Zatim napravim još jedan test. Okrenem se leđima prema štednjaku a onda se naglo okrenem licem prema štednjaku. Ako nisam izmislila sve u svom jadu i svojoj gladi, tada bi grah trebao biti na štednjaku, mislem se. Te napravim i taj opisani test. I odahnem. Grah je tamo, što je je. Jest ćemo.  ..to be continued.... |