22.09.2008., ponedjeljak
Saga o Lorninom grahu - dio I
Pustila sam Lornu da opiše subotnji susret Veselih Pljoskica tek toliko da vidim što će izmislit,  znajući pri tom da to nikako ne može bit objektivan i istinit opis događaja jer tko je kad vidio da bi jedna Pljoskica,  osim mene naravno, mogla istinito opisat bilo što , a kamo li susrete. Prvo i prvo sve one negiraju svoju ovisnost o alkoholu a to već svakoj normalnoj osobi puno govori. Jer kad netko ne priznaje nešto onda se pravi da toga i nema. Pa izvješće ne može biti potpuno i objektivno već samo stoga što pola zaborave jer imaju crne praznine u svojoj glave, a drugo što je ono što potom opisuju u stvari idealiziran prikaz onoga kako JE MOGLO biti. Da su bile trijezne. Na primjer.No neću sad o tome elaborirati jer me čeka iznošenje ISTINITIH i OBJEKTIVNIH činjenica u vezi subotnjeg sastanka Veselih Pljoskica. Dakle, Lornu smo mjesecima molile da nam napravi grah. Mislim nije to da smo mi gladne, nego eto, neka se ne izvlači i ne vadi , neka i ona napravi neku žrvtvu za svoje prijatelje sa svoje strane, a ne samo okolo da priča kako dobro kuha i kako nas sve jako voli. Neka tu ljubav i dokaže akcijom, mislile smo.  Uspijevala je eskivirati kuhanje tog graha mjesecima i mjesecima no pritisak je bio prejak, te je na kraju popustila i rekla "ajte vrit. skuhat ću vam taj grah, valjda ćete me onda pustiti na miru". Te nas je pozvala da u subotu dođemo k njoj. Pri čem je namjerno zaboravila reći adresu. Kao bilo je "dođite u subotu k meni na grah". I to je bilo to. Mi smo naravno pitale "a kuda Lorna?" no na svako takvo pitanje njezin odgovor bio je: a) trenutni offline s gmaila b) promjena teme razgovora c) "telefon u kvaru" d) mobitel "trenutno nije dostupna" e) blog - "imate zabranu komentiranja." No Vesele Pljoskice ne zovu se uzalud Vesele Pljoskice te smo ipak i unatoč adresu uspjele pronać. Nebih sad opisivala kako i na koji način smo to uspijele no smo u petak Lorni na mail ostavile poruku "dobro dolazimo. znamo adresu". Tu je bilo šutnje. Nakon te poruke. Ni a ni be. Ništa. Nema odaziva. Onda je negdje pred kraj radnog vremena ipak uspjela procijedit "dobro, znači sutra u 5 sati". I to je bilo sve od nje. Ni "ajte vrit" ni ništa drugo. Kad Lorna kaže "ajte vrit" onda znaš da je sve u redu. Ako ta fraza izmakne, ako je nema, odmah ti jasno koliko je sati, odmah ti jasno da Lorna zlovoljna, odmah ti jasno da nešto ne štima. A fraze nije bilo.  Napravile smo brzinski brainstorming stoga te se pitale "jel da idemo ili da neidemo, vidiš da nema "ajte vrit", znači stanje je opasno". Razmišljale smo i smišljale te na kraju zaključile da "dogovor je dogovor" i svatko tko je čovjek dogovora se pridržavat mora bez obzira na to što nema "ajte vrit" a što znači da baš i nije nešto naročito raspoložena a to opet znači da bi se moglo dogodit da sad kad znamo adresu možebit da ona neće biti doma. Ono dođemo na vrata a sve zaključano. Lokotima. A na vratima piše "prodaje se". Ili nešto slično se moglo dogodit ,kod Lorne ne znaš što je sve u stanju napravit samo da ne mora kuhati taj grah. Mogla se stvarno odselit. Mogla je recimo bagere pozvat pred svoju kuću pa se pravit da ima radove. Mogla je svašta smislit u svojoj glavi a ti budi pametan pa znaj što je pametno u toj situaciji napravit. Ali budući da smo mi ljudi koji još uvijek imaju vjere u ljude i vjere da će dobrota na kraju ipak pobijediti, da će poštenje pobijediti, da će savjest pobijediti, da će sve završit dobro ako dobrim pristupaš, to smo rekle "nećemo se obazirat na loše vibre, idemo pa šta bude biće". Tako smo rekle i s riječi na djela krenule! Evo što sam ja napravila. Otišla sam u najskuplji dućan i rekla "dajte mi najskuplje dvije čokolade što imate!". Žena je sa skrivenih zaliha izvadila dvije, ja sam iskeširala svoju plaću te sam eto namirila djecu. Zatim sam otišla u najskuplji Pet dućan te ponovila "dajte mi najskuplju hranu za mačke" . Proces se ponovio. Otišla sam u minus . No sam namirila mačku. Onda sam razmišljala "ako sad dodam kavu, bajaderu i vino do Nove godine neću izać iz minusa" te sam od toga odustala te Lorni zamotala najdragocijeniji rani rad moje genijalnosti : ženu u zelenom! Ako joj se ne dopadne mislila sam, onda će joj bar čačkalice ostat mislila sam. Te sam sve to lijepo stavila u bijelu, srčekima istiskanu vrećicu, romantičnu i nadasve dirljivu. Vrećicu mislim. Te krenula na dalek i neizvjestan put... ...to be continued... |