19.09.2008., petak
Pa ti reci...
|
Neću ništa reć o akciji Index jerbo se ništa ni nema reć. Tresla se brda rodio se miš, predstava je odigrana, tko popušio popušio, tko povjerovao povjerovao i sad idemo dalje. Meni to smiješno, ali tko mene išta pita. Jedna asocijacija mi odmah pala na pamet, ničim izazvana a to je film "Polja smrti" i Crveni Kmeri. To mi došlo ničim izazvano a to puno znači. Kad ti nešto dođe ničim izazvano to je onda ono pravo! Nekako me sve eto podsjetilo na taj film pak eto. No sebi sam dala u zadatak i kao životnu smjernicu da se ne obazirem na predstave naše vrle Vlade jerbo im ne mislim davat svoju energiju, niti svojom ljutnjom niti svojom pažnjom. Ničim. Nije se dogodilo što se mene tiče. Jer je činjenica da se i nije dogodilo. Samo je odigrana prestava. Neznam za koga. Zastori se polako spuštaju te čekamo novu predstavu. Pljeskat ću izvedbi jerbo je ona bila profesionalna. Te režija, te faktor iznenađenja, te glumci...ma svaka čast, profesionalno nema što. Sad dosta o tome neda mi se više trošit svoje dragocijeno vrijeme na predstave kazališta "Podijeli pa vladaj" iliti "Divide et impera", stari rimljani su već to znali ni tu nismo toplu vodu otkrili jebemti. Samo smo kravatu otkrili. Ostalo kopiramo. ____________________________________________ Lik je skupa samnom, ili ajmo reć ja skupa s njim jer je hijerarhijski viši od mene ,bio na sastanku na kojem smo zdefinirali stvari. To bilo prije 4 mjeseca. Lik je jasno i glasno, ničim izazvan, dakle vlastitom odlukom i vlastitim izborom rekao "može, to se može izvesti kod nas". Ova rečenica je važna za daljnje čitanje posta. Vraćamo se Lik i ja sa sastanka a u iduća četiri mjeseca ja odrađujem logistiku. Logistika i moj rad temelje se na toj rečenici "to se može izvesti kod nas". Sav se posao u stvari i temelji na toj lokaciji. Ako je lokacija druga onda je i posao drugačiji. I gle.. Trebalo bi krenut s realizacijom. Vrijeme je, pripremni poslovi su napravljeni. Samo se čeka da Lik kaže "idemo". Lik jučer dolazi u sobu i govori "ne znam, ne može se to izvršiti kod nas". Zemljo otvori se... Ja (naravno) u šoku.  Međutim, nisam ni ja više ona od prije deset godina recimo. Ona koja je vjerovala da kad netko nešto kaže da onda to tako i bude. Naučila sam u međuvremenu da obećanja nisu obećanja, riječi nisu riječi, ljudi baš i nisu svi ljudi. Pak sam brzo izašla iz šoka te rekla "znaš da to sve mijenja na stvari? Znaš da si sam to rekao? Znaš da možemo to ovdje izvesti?". "Ma da ali ne vidim kako" O svijete....Vidio je pred 4 mjeseca, sad oslijepio što li????  I eto. Sad čitav posao moram ponovit. Jerbo su se okolnosti promijenile. Lik je bio u PMS-u pak nije znao što govori. Sad zna. I neka mi se još netko usudi reć da muškarci nemaju PMS. O da. Imaju ga. Samo što su oni non-stop u njemu , PMS-u mislim, a mi žene samo par dana, pak se kod njih to ne vidi tako izražajno kao kod nas. Sad idem razmislit koga da ubijem? Sebe  jer sam u pripremu četveromjesečnog posla zaboravila pod broj jedan staviti :VAŽNO! Levant ne zaboravi da vjetar puše svaki dan s neke druge strane. Ne zaboravi da Lik hirovit; Ne zaboravi da se Lik svaki dan resetira. Ne zaboravi da Lik zaboravlja što je rekao jučer, a kamo li da će se sjetit što je definirao pred 4 mjeseca!! To sam eto zaboravila ukalkulirat! ..ili njega. Ubit mislim. A opet žao mi njega. On moj život, posao i rad čini dinamičnim. Zanimljivim. Što bih inače radila kad bi sve teklo? Kako bih svoj kruh nsušni zaradila kad bi posao bio obavljen na vrijeme i sa voljom? Koja bi moja svrha bila da sve teče i ide kao podmazano? Tako da ću preko vikenda malkice razmislit. Pa vidjet. Pa odlučit koga je tu potrebno i neophodno eliminirat. Sebe jer sam glupo retardirana te zaboravim unijet u kalkulaciju ljudski faktor ili njega, al opet se mislim a što čovječe on tu kriv? Prije vidio sad nevidi i što je tu čudno? Sebe ću morat eliminirat čini mi se. Sebe ću morat preispitat čini mi se. Sa sobom ću se morat porazgovarat pred ogledalom i sa par šamara u vlastite obraze. Tek toliko da dođem k sebi. Tek toliko da vidim stvari onakvima kakve one jesu a ne onakvima kakvim ja mislim da jesu. O svijete... |