19.09.2008., petak
|
Otkrili smo novu zabavu. Zabava se zove ograđeno igralište za pse. Koje je izgrađeno u mom naselju. Skup sa mormonskom crkvom. Koja mi zasad ne treba, no nikad ne znaš, možda se Muškarac odluči za još takve dvije kao što sam ja, što mu nebi preporučila, jer jedva se i samnom nosi kud će mu još dvije ili tri pride? No nikad neznaš, ak se odluči da idemo u Mormone, eto meni crkve pred nosom. Pak sam se zato upisala tam, zlu ne trebalo. Jer poslije neću moć, kasno će bit, neće mjesta više za mene bit. Ali nisam htjela o crkvi pisat htjela sam o tom okruženom igralištu pisat. S igrališta se lijepo vidi crkva pak ju zato spominjem. I ondak smo odlučili da ćemo malog pasa, koji je usput rečeno postao gunđav da gunđaviji ne može bit, koji se svađa sa svima okolo sebe od pasa, preko mačaka, ptica, miševa, mrava, zraka, automobila, ljudi, pčela, muha opet do pasa vodit u to ograđeno igralište za pse e da bi ga pokušali socijalizirat što baš nije jako vjerojatno da će se i ostvarit, no očajnici ne misle. Oni djeluju!!!! I sad, budući da ima samo 4 kile to baš nije uvijek zgodno i praktično za mene da mi se pseto počne svađat sa na primjer pit bul terijerom. Jerbo ću ondak ja izvuć kraći kraj. On će izazvat problem, a ja ću ga morat rješavat. On će se nameračit na pit bul terijera. Pit bul terijer će mu pokušat vratit. No mali pas će u međuvremenu već bit na mojim rukama. Pit bul terijer onako nervozan izgrist će mene, budući da je provokator sretno zaštićen u mojim rukama. I još će, da bi pojačao dojam, s visine lajat i gunđat na istoga dole na zemlji koji će zatim u nemoći i ljutnji izgrebst pola moga nejakog tijela e da bi ipak došao na svoje. I tako smo dakle odlučili naše pseto socijalizirat. Civilizirat. Ugospodit. Napravit ga psom. Odlaskom među druge pse. I bivanjem tamo neko vrijeme. Svaki dan. Pak ondak negdje oko 6 sati uputimo se na socijalizaciju . Dosadašnji rezultati su ovi : mali pas je pokazao zube SVAKOM psu u tom prostoru. Mali pas se izlajao na SVAKOG psa u tom prostoru. Mali pas smatra da je igralište NJEGOVO te se tako i ponaša. Mali pas DOZVOLJAVA nekim psima da mu se približe na 3 metra. Mali pas je NAJGLASNIJI u tom prostoru. Malog pasa počeli su izbjegavat i ljudi i psi. Ne moram posebno naglašavat kako gledaju NAS. Kad se pojavimo na vratima tog ograđenog prostora, kreće nekakvo šuškanje. Meškoljenje. Neki ljudi stavljaju ruke na glavu i čupaju kose. Ne znam zašto, valjda buhe imaju.  Neki drugi gledaju na sat te se sjete nekih neriješenih obaveza. Neki vežu svoje pse debelim lancima za ogradu. Neki panično trče. Neki okreću očima. Valjda ih oči bole. Sve bolesni u ovoj zemlji.Pak ostajemo sami. Kao što smo i u početku bili.  |