Ovaj ću dan staviti u svoj kalendar kao dan žalosti.
Naime na poslu sam i mislim da to sve govori.
Mjesec dana je prošlo, ja sam dakle odmorena, čila i vedra došla na radno mjesto da bih odsad pa do kraja svog života i šire živjela od uspomena.
Neš ti život.
Uglavnom ukratko. U Zadru sam se srela s Filipinkom koja me pozvala na ručak. Mislila sam, žena će platit ručak, super, tako sam ja mislila, i rekla sam "OK, hvala", mislim red je da se kaže OK hvala kad te neko pozove na ručak, učilo me tako doma. 
I onda je izvadila iz torbe pola kile kruha i neki sir, pa nam je na stepenicama napravila sendviče, hmm, ako mogu to nazvat sendvičima, jerbo ni putra nije bilo, samo suhi stari kruh za kokice i sir koji njezina djeca nisu htjela jest jer "star je mama, to treba bacit".
Onda smo sjedile tamo na stepenicama i jele sendviče. Prošli su neki stranci, gledali nas nekako čudno , prošli a zatim se vratili i dali mi u ruke 10 eura. Nešto su rekli, no to je bilo na nekom talijanskom čudnom pa nisam uspjela svatit što su rekli ali ličilo mi je na "odite pa si kupite kruha". Tako mi je to ličilo. Filipinka mi je iz ruke otela tih 10 eura i rekla "nisu to dali tebi, meni su to dali", i otišla u dućan te kupila pivu. Sebi. Meni ništa.
Ja sam onda rekla "žedna sam", onako tiho i pitomo sam to rekla, našto mi je odgovorila, imaš tu WC pa si odi popit vode. Ostatak novaca koji su talijani dali MENI, spremila je u đep i zatim je rekla "ajde ide ti brod, idemo sad".
I onda me je stavila na krivi brod, pa sam otišla na Ugljan umjesto na Iž. Na Ugljanu sam zatim, gladna i sva nekako pokisla molila nekog čovjeka da me odveze do Iža. Tu sam mu u vožnji pričala to o Filipinki i sendvičima i Talijanima i kako me je ukrcala na krivi brod a on je rekao "ti se s njom družiš???"
Onako je to rekao sa zaprepaštenjem. "Pa cijela Dalmacija zna da ti je ona takva, svi ju izbjegavamo ". I onda se počeo smijat.
No bilo je kasno. Prekasno.
Tako je eto počelo moje more. To ti je kad imaš posla s bodulkama. Stoga ovim putem poručujem Filipinki :"hoću natrag svojih 10 eura!".
Ostatak godišnjeg prošao je dobro, no ova me scena još uvijek boli. Kida mi se srce i duša kad se sjetim kako sam naivna bila.
Bodulki sam vjerovala
|