Evo šta se radi kad doma imaš MalogPasa koji je zaokupljen sobom i svojom seksualnošću.
Te Muškarca koji ima temperaturu. I bolestan je.
Te mamu koja je došla s mora i "baš sam te se zaželjela" rečenicom.
Te još okolnih likova koji "čuj htjela/htio sam te nešto pitati".
Te...
......
A ti stojiš sa strane i budeš kućna pomoćnica.
Ona koju baš ne cijene.
Ne ona kojoj se govori "biste li molim vas...."
nego ona kojoj se govori
"neću čaja" "hoću čaja" "ja bi od šumskog voća" (o.a kad je VEĆ skuhan šipak) "zašto si to sad prolila?"
"hmmm, ručak je bio dobar hmmm". "pusti me na miru" "pusti sam ću" "idem do getroa" "mogu ja to to je samo do getroa i natrag"
i slično.
I tako. Da ne bi poludio skroznaskroz, ipak intelekturalka si pak se misleš da se u skladu s time moraš i ponašat, mislim moraš bit kul i mirna, ipak, sve ti to razumiješ, mislim bolestan je nije mu dobro, ili , ah to su instinkti shvati to, razumna si osoba moraš razumjet.
Daklen tako tretirajuć samu sebe ipak osjetiš kako ti lagano i sigurno raste tlak. Osjetiš kako dobivaš krvoločne porive. Osjetiš da ono o intelektualizmu polako nestaje u nekakvom dimu. Da se osoba A (razumna intelektualka) pretvara u osobu B(krvoločna zvijer).
Osoba B blizu je pokušaju ubojstva. Nožem. Sjekirom. Žaračem. Bilo čim, samo da je efikasno. Osoba B osjeća da napetost u njoj raste.Geometrijskom progresijom.
Osoba B bavi se mislima o genocidu. Osoba B počinje razumijevat neke ubojice. I njihove motive. Osoba B počinje suosjećat s istima. Razumije ih i slaže se s njima.
Osoba B vidi sebe kako hoda stanom i traži oštar predmet. Ili težak predmet. Osoba B stoji pred velikom kristalnom pepeljarom i razmišlja "jeli dovoljno jaka?". Osoba B stoji uz velik nož i pita se "kad je zadnji put nabrušen?" . Osoba B stoji uz upaljač i pita se "jel radi?"
Ondak se malo pojavi Osoba A. Koja kaže "nemoj, nije vrijedno, spusti pepeljaru"."vrati nož" , "odloži upaljač".
I tako je osoba A pobijedila OVAJ PUT. Pak je uzela igle i rekla sama sebi
"radi, bar ćeš nešto napraviti korisnog".
Uzevši igle u ruku Osoba B pomislila je "gle, ovo bi dobro išlo kroz srce". Onda je Osoba A rekla "nemoj šteta igala".
I eto. Tako nastaju remek djela. Mislim da je ovo remek djelo vidi se i iz aviona, nije to potrebno posebno naglašavat.
Djelo je već poklonjeno. O njegovom daljnjem životu više ne odlučujem ja. Nadam se da će bit nošeno.
E da. Ovo sam morala napisat o remek djelu i stanju u kući i šire da bi se shvatilo duševno stanje u kojem sam došla na sastanak Veselih Pljoskica.
Daklen sastanak je bio u vrtu jedne kuće uz koju stoji crkva. Sa zvonikom.
U duševnom stanju u kojem sam došla tamo da se družim sa Pljoskicama taj zvonik bio je as na desetku, kako kažemo mi kartaši, te me dovela do stanja potpunog ludila.
No nisam o sebi htjela pisat, jer vrlo se dobro zna da sam ja pristojna i dobro odgojena hrvatska žena. Da sam kulturna. Nadasve obzirna. Skromna i samozatajna.
Toliko o meni.
To što vidjeh tamo ostavilo me u stanju šoka. Prvo sam došla sa malim pasom koji je odmah morao radit red i mir među dva psa domaćice. Koja nas dočekala sa brdom hrane, te brdom tekućina. Svakakvih. Za svaku pohvalu.
No nikako nije bilo pepeljare. Pak sam svoje opuške stavljala u svoju torbu, koju sam zatim bacila jer smrdilo čovječe. Mislim torba mi smrdila po nikotinu.
Druge pljoskice došle su pijane. Bilo je navečer, pa je to i razumljivo, do tada su iza sebe već imale ispunjen dan. Alkoholom.
Fulvusica je plesala. Po cesti. Dok ju nismo uvukle u dvorište. Ipak, crkva je blizu, nije zgodno......
Povuci Potegni je zaspala, kao što obično i radi. Glava joj padne na stol i onda neko vrijeme spava. Sada je spavala cca 30 minuta, onda je digla glavu promumljala nešto kao " moram ić krečit." a nakon još dvije minute rekla je "imam nove tepihe". Zatim je opet zadrijemala ovaj put naslonivši se na naslon klupe, pa je malo i zahrkala. To ju je probudilo, to hrkanje mislim pa je opet promumljala nešto , ako sam ja dobro razumjela kao "idem, idem, krečit moram". No u takvom stanju nije bila sposobna za krečenje, pak smo ju zadržale i natakale kavom, tek toliko da ju razbudimo da bude sposobna doma doć.
Lorna dobro podnosi alkohol pa se u prvih par minuta nije primijetilo da ga u sebi ima već veću količinu. No shvatili smo to nakon što je počela pjevat. Glasno. Pjevala je ariju iz Rigoleta a zatim je nastavila sa francuskim šansonama. Tako smo cijelo vrijeme našeg druženja imali zgodnu muzičku pozadinu. Ona nije sudjelovala u razgovoru jer je pjevala. Jedini , ajmo reć ispad joj je bio kad je zaustavila čovjeka preko ograde i zamolila ga da sa njom pjeva u duetu. Čovjek ju je gledao u čudu, gledao je nas u čudu, no brzo smo to riješili rekavši da je ona operna pjevačica te da vježba i neka joj se oprosti. Čovjek se nasmiješio te oprostio. Zatim je Skaska izvela šou kad je izvadila iz ormara bejzbolsku palicu i rekla da je njoj sad posve dosta tog zvonika i te trafostanice i da ona ide to riješiti na svoj način.
U međuvremenu Fulvusica se malkice otrijeznila pa je išla čistit korov. U dvorištu domaćice. I brala je salatu. Radić. Zatim je tražila lopaticu da nešto s njom napravi , nisam shvatila što, no samo je govorila "ovaj vrt treba uredit, ovaj vrt treba uredit. Reda mora bit!". Onda je vidjela trešnje. Na drvetu. Pa je tražila košaricu da trešnje pobere jer "napravit ću pitu od trešanja".
Tad je Lorna malo stala sa pjesmom te rekla "ja sam napravila njoke. Domaće". Te nastavila pjevat.
Nimphea je isto trebala doć. Ja sam trebala ići po nju. No me nazvala taman prije nego sam krenula i rekla "čuj. ja ti neidem. Mene bole noge".
Noge ju bole?
Noge ju bole od čega pitala sam sebe?
No mi kasnije objasnilo da je nymphea imala jučer nekakvo slavlje na kojem je plesala do jutra. A zatim ujutro još morala triatlon odradit. Trčanje, vožnja biciklom i plivanje. Bila je 4.-a. Bila bi prva da nije noć prije morala plesat. Jer njima je to druženje. Mislim njezinoj firmi.
Čestitke nymphei. Na 4.-om mjestu u triatlonu!
Pak sam ju razumjela. Nije to lako. Plesat a onda i triatlon odradit.
Ja sam naravno jedina bila trijezna i kulturna . Sve sam ih smirivala i napajala kavom. Da ih dovedem u neko pristojno stanje. Što mi je na kraju i uspijelo. Toliko pristojno da se mogu dovesti doma. A da ne prouzroče neku veću nesreću.
Vozila sam lagano iza njih i pratila događanja na cesti. Lorna je otvorila prozore na svom autu i pjevala. No to je bilo bezazleno. Mislim vozila je ravno nije išla cik-cak po cesti.
Povuci je pak zatvorila sve prozore samo je uključila brisač otraga. No i ona je išla ravno, pa sam odahnula.
Fulvusicu je vozila Povuci i vidjela sam da se desna vrata od automobila stalno otvaraju i zatvaraju. Shvatila sam! Fulvusica je htjela plesat po cesti a Povuci joj nije to dozvolila pa je zatvarala vrata.
Danas su se sve uredno javile što znači da su sretno stigle kući.
A to se jedino računa.
|