09.07.2008., srijeda
U zmajevu gnijezdu
|
Meni život nikako, ali baš nikako ne može bit dosadan. Kad uhvatim zlatnu ribicu i kad mi veli da kažem želju reći ću "čuj daj mi 10 minuta dosade u svakom danu plizzzz". Ova će me nato pogledat s razumijevanjem i reć "ok, izvoli, evo, zaslužila si". Pak ću svaki dan znat da imam svojih 10 minuta dosade i to će me (o)držat u životu. Nnnnda, sad ću vam reći kako sam otkrila vampire u našem okruženju. Infiltrirali su se i teško ih je otkrit.  No ja jesam. Otkrila ih mislim.Možda ne bi , da me put nije nanio okulisti. Ušla sam nevina, tražeć da me pregledaju, oči da mi pregledaju. Jerbo štekaju pomalo. Oči mislim. Pak sam mislila da imam posla sa medicinskom sestrom i sa doktoricom-okulistom, te sa ostalim običnim osobljem Ghetaldusa. Tako sam ja nevino mislila. Mislila sam to prvih dvadeset minuta da, al onda sam progledala! Postalo mi jasno! Prosvjetlilo me! Vampiri su to.Čitava vampirsko leglo je to! Koje se infiltriralo u naš mali grad e da bi pilo našu krv. Infiltriralo se i kamufliralo u Ghetaldus Optiku osoblje, al mene više ne mogu prevarit.  Ja sam ih pročitala!U početku mi doktorica nije bila sumnjiva. Krenula me pregledavat i onda ostavila svu inkvizicijsku aparaturu na stol, okrenula se prema meni i rekla : "dat ću vam dvoje naočale. Jedne za čitanje a druge za vožnju i televiziju." Meni naivnoj ništa to nije bilo sumnjivo, ak doktorica misli da moram imat dvoje naočale imat ću dvoje naočale tako sam ja razmišljala, ne shvaćajuć da se u tijelu doktorice krije rumunjski vukodlak koji jedva čeka da sa svojom ostalom familijom podijeli moju krv. Ne. Ništa još nisam shvaćala ni kad sam došla sestri ovjerit papire. Mišljah "sestra je to medicinska. Zgodna cura" . Mišljah ja tako u nevinoj glavi. I nije mi bilo sumnjivo ni kad je rekla "možete naočale naručit i tu odmah kod nas". (Malo zamjeram samoj sebi da ih prije nisam pročitala, a opet, tko bi očekivao da je Optika Ghetaldus vampirsko leglo pitam ja vas? Tko?? Nitko normalan to ne bi očekivao te stoga ne bi bio ni na oprezu. Kao što i ja nisam bila. Na oprezu mislim.) I sad.. Spremila sam svoje papire, dobila potrebne informacije o svojoj dioptriji koja će do šezdesete godine mog života varirati a onda valjda il prestat il ne prestat, ako sam dobro shvatila doktoricu vukodlaka. Spremila sam dakle papire sa mišlju "na kavu sad idem, popušit cigaretu idem", al me zaustavio onaj glas sestre drakule, kojoj nikako nije pasalo, zbog ostatka familije a i zbog moje krvi da me samo tako pusti da odem, ostali bi bez moje krvi a žedni su već dosta bili ,kad bi me pustila stoga je još jednom, sugestivnim glasom rekla "tu odmah možete naručit naočale pa ste sve obavili". Budući da , kao što sam već rekla, nisam još uvijek imala pojam da sam u zmajevu gnijezdu, da sam u gnijezdu rumunjske krv-pijemo-obitelji to sam nevino i poslušala savjet pri tom pomisleć "ma ima pravo. ajde da to obavim odmah". I što dakle napravim? Skrenem u tu drugu prostoriju na kojoj na vratima piše Dior naočale 50% popusta, velikim crvenim slovima, još uvijek ne shvaćajuć da je to mamac. Da su rumunjski paukovi to stavili da bi se nevine mušice uhvatile u mrežu. Da ih zatim isišu i pojedu, zatim ispljunu i da ih nitko više vidio nebi. Ne, ne shvaćam ja to. Pak dođem do pulta, izvadim sve što se izvadit dalo u vezi mojih očiju, te papire, te stare naočale, te etui i pritom kažem "ovo su stare naočale, možemo li samo zamijenit staklo?. Puno su koštale i ne mogu si više priuštit toliko novaca za naočale. Pogotovo ako su dvoje" To ja kažem vampiru!!!!!!!!!!!  Streljat me treba! Rumunski se drakula, u liku apotekarke kojoj je isisao krv te se naselio u njezino tijelo samo uredno nasmiješi i prešuti. Te kaže "može, ali vama trebaju i druge" te brzinom svjetlosti počne vadit okvire svih vrsta, boja i dezena. Te ih postavljati pred mene na pult. Brzina svjetlosti potrebna je rumunjskom pauku sisavcu zato da muha u njegovoj mreži ne bi stigla vidjeti cijene. To mi je tek kasnije postalo jasno. Onoliko kasnije koliko je bilo potrebno da bude prekasno. Ja sam dakle, u svojoj naivnosti ponovila " dajte mi neke jeftinije , ako moram imat dvoje naočala ne mogu izdvojit toliko novaca odjednom". (Mislim da se ovaj unutra, u tijelu jadne žene apotekarke previjao od smijeha, ali ja to nisam znala. Jer do tud ih još uvijek nisam bila pročitala. Još sam bila naivna). Još sam se koprcala. "Jesu plastični okviri jeftiniji?" pitala sam našto mi je stigao kratak i suh odgovor "nisu". Mislim da je u tom momentu vampir u tijelu jadne žene krenuo bit malo nervozan, ali ja ni to nisam uspjela shvatit. Meškoljio se jer krv mu je nadohvat ruke a žrtva se koprca. Mislim, razumijem ga, i ja bi tako. Mislim ako ti je nešto nadohvat ruke, samo zgrabiš i ispijaš ,onda ti svako odugovlačenje diže tlak. No brzo se oporavio od tih njemu nepotrebnih i zamornih zastoja, krv je blizu, krv je sigurna, samo se moram malo potrudit, žrtva je u mreži, ajde daj si truda, govorio je ovaj sebi te promijenio smjer i taktiku "hoćete fotosenzibilna stakla?" "Ja , neću što će mi?" odgovaram. "Zato što su ta bolja (i skuplja misli si on, o puno puno skuplja ali ti to još neznaš bijedna muho) i bit će vam puno lakše vozit" umiljavajućim i sugestivnim tonom nastavlja on. "Brzina, brzina je bitna" misli se on u sebi "zbuni ju, napravi joj košmar u glavi, puno pričaj, stavljaj joj još novih okvira na pult. Zbuni, zbuni i još malo u mreži je". Pak s tim u skladu vadi nove okvire. Muha je u mreži . "Dobro , može fotosenzibilna, čujte nemam iskustva s naočalama, neznam vi mi kažite" radim zadnju i katastrofalnu pogrešku. Rumunj likuje! Rumunj vidi krv koja samo što ne poteče. Rumunj caruje. Jedva se suzdržava da ne pokaže oštre zube. "Ne još" misli si te nastavlja "dobro, sad ću vam izračunati onda koliko sve to košta. Znači stari okvir, nova stakla, ovaj okvir nova stakla fotosenzibilna, to je samo dvije i pol tisuće kuna što možete platiti i u ratama a i socijalno će vam vratiti (pri čemu zaboravlja reć da socijalno vraća 0,0008% od cijene)" priča ovaj s čistom i podlom namjerom da me zbuni i da mi neda misliti i da pomislim da on ne pije moju krv nego da mi čini uslugu te da prolazim super jeftino. Te stoga izvadim karticu i platim!!! "Naočale ćete dobiti za deset dana" govori mi uz osmijeh i tek tada vidim oštre zube i gladan pogled. No već je prekasno. Moja je krv popijena. Ispljunuli su me van na toplo sunce. Gdje sam shvatila ovo : zbogom ljetna garderobo.  Zbogom ljetna haljinice. Dobro jutro tugo... |