07.07.2008., ponedjeljak
I sad. Ako netko možda misli da je kupit tendu lak i neodgovoran posao, ono dođeš i kupiš i "što se sad tu ima filozofirat" posao, ovim ću ga postom uvjerit da to nije tako. O nikako nije tako. To ti je posao od kojih 2 tjedna i više te ako netko ima namjeru kupovat tende , preporučila bih mu neka lijepo pročita ovaj post, zatim napravi dobru meditaciju, zatim neka pokupi sve živce na jedno mjesto i strpa ih u ladicu. Da mu ne smetaju. Živci mislim. Pri kupovini mislim. Ovako je to bilo. Krenuli smo "kupit tendu". Daklen, u mojoj glavi bila je to priča od jednog popodneva, dakle idemo i kupimo. Točka kraj priče. Početak je priče ohrabrujuć, optimističan dapače. Parkiranje je dobro prošlo. Uzalaz u Bauhaus isto je prošao bez problema. Pronalaženje tende prošlo je ok. Bingo, pomisliš u naivnoj glavi. Evo je, tenda je tu pomisliš. Vidiš cijenu, vidiš boje, vidiš dimenzije sve ti odgovara. Već ju vidiš na kućici. Te kreneš na onu malu kućicu-blagajnu da pitaš za još neke detalje. Tipa da li možda imaju neke druge boje. Al to pitaš tek tako, razmažen si postao. Odgovara ti kućica-blagajna-blagajnica "nema." "Dobro" misleš se ti u svojoj glavi "ništa onda kupit ćemo ovu" te to isto kažeš i na glas. Odgovara ti kućica-blagajna-blagajnica "nemože. ta je izložbeni primjerak". "Dobro" misleš se ti "uzet ćemo onu koja nije izložbeni primjerak" te to isto kažeš i na glas. "Nema." kaže kućica-blagajna-blagajnica "Nema tendi" "Kad će bit?" pitaš "U proljeće" odgovara. Ti lagano, polako, smireno kreneš tiltat. Prvo lagano tiltaš. Onda osjetiš kako iz laganog tiltanja kreneš jače tiltat. Živce si svoje ponio sa sobom , nisi slušao savjet iz ovog posta koji ti kaže da je prvi zakon kupovine u hrvatskoj ŽIVCE OSTAVI DOMA U LADICI. Nisi to učinio. Uzeo si ih sa sobom. Živce svoje mislim. Vani 456 stupnjeva celzijusa. "Tendi nema. Doći će u proljeće." Slušaš svoj glas koji ti to ponavlja unutra negdje gdje bi trebao bit mozak, al mozak ti se na toj temperaturi već rastopio. Pak sporo kažeš, pri tome još i smireno "Zašto ih onda imate vani? Što znači što vidim izložbeni primjerak ako nema tendi na prodaji?". Do tud si još smiren. Ponosan na sebe što si smiren, kreneš monologom dalje „I kako to nemate..SVE DO PROLJEĆA?" No ovaj zadnji dio te zezne. Ovaj zadnji dio već vičeš tonom histerične klimakterične frustrirane žene koja nikako ne želiš bit al eto tende to izbacile na svjetlo dana. Mislim tvoje frustracije izbacilo na svjetlo dana. Da ih svi vide. Vrištiš "kako nema sve do proljeća?" i sam se sebi čudiš "bože što mi je?". No kad je bal nek bude maskembal govori ono u tvojoj glavi koje se rastopilo na plus četristo stupnjeva celzijusa , pak nastavljaš govoriti kućici-blagajni-blagajnici "recite mi molim vas koji su vam to štosevi da robu imate vani a ne prodajete ju i ne možemo kupit? Onda ih nemojte stavljat van" pa nastavljaš u tom tonu idućih pola sata , usput izbacujuć nagomilane frustracije od jedno 10 posljednjih godina svoga života. Tu se nađe jedan par kojem je žao tebe. Vidi da si sva nezdefinirana, da ćeš infarkt dobit ako ovako nastaviš, pak ti priđu i kažu „ima u lidlu, na akciji, probajte tamo“. Ti se smiriš. Kreneš u Lidl na akciju u akciju. Vidiš tende. Isto odgovaraju. No trebaš pitat nekog o svemu tome a nikog nigdje. Čekaš. Lagano tiltaš al čekaš. Nikog. „Kad smo već tu ajmo do Peveca još vidjet“ . Krenemo do Peveca. Jupi ima. No poučen iskustvom ipak pitaš „Imate li tende?“ Preziran odgovor uz preziran pogled „Naravno da imamo“ ošine te pri tom vjerojatno misleć "gle idiotkinju, pa vidi da ima" , ne znajuć da ti imaš iskustvo od prije pola sata da ima a nema. OK, misleš se. Baš dobro. Pitaš „imate i druge boje?“ „Ima“ Opa. Ne vjeruješ. Sad moraš ipak otić na kućicu izmjerit dimenzije da nebi kupio nešto što ti preveliko ili premalo ili preširoko ili predugačko. Pa sutradan odeš na kućicu. Izmjeriš. Sve štima. Ovo je dalje Muškarčeva priča jer ja sam (još) na terapiji apaurinima. Najjača doza. Daklen krene on kupit taj u Lidl jer je kao tamo tamno plavo-bijela tenda a ta nam paše više nego žuta. I uzme, odnese na blagajnu. Kaže blagajnica „1500 kuna“ . I zaračuna. Kako 1500 piše 899 ?pita Muškarac. „Ah, ta je sa motorom pa je skuplja“ I vrati se Muškarac i pogleda na oglas kad tamo sitnim slovima STVARNO piše 1500 kuna tenda sa motorom. Čeka on, kao što čekasmo i dva dana prije da mu netko nađe onu za 899, jerbo zna se da sam ja gola i bosa i ako da 1500 kuna za tendu ja ostah gola i bosa, zna to Muškarac, pak stoga uredno vraća onih viška 600 kuna tende s motorom i traži onu bez motora, e da bi njegovo žensko moglo sebe obuć. Te čeka. Čeka……… (Tko čeka uvijek i ne dočeka, poslovica laže). Čekao i otišao u Pevec. Po onu koju vidjesmo. Jeftiniju. Pak pita „a ima li zeleno-bijela?“ Ima kaže prodavač. Muškarac ode, plati i krene na skladište. Uglavnom, na kućici imamo ŽUTO-BIJELU tendu.  Jer tako ti je to u rvackoj ima a nema. Ima zeleno-bijela tenda. Al nema. Pa se ti misli. Oboje smo trenutno na terapiji apaurinima. |