Vidite djeco, mi mostovi vam svi imamo svoju priču. No htjela bih vam reći jednu stvar. Ovi mostovi koji su do sada pričali svoju priču bili su muški mostovi. Vi još djeco to ne znate da muškarci kad pričaju priče oni pretjeruju. Pa uvijek kažu da su najljepši, najveći, najbolji…..
No to već znate draga djeco da muški most ne može bit najljepši. Jer ženski mostovi su ljepši.
Osim toga, sada vam to kažem pa kad odrastete shvatit ćete, za sada si samo zapamtite, nikad ništa ne vjerujte muškim mostovima. Uvijek oduzmite barem pola od onoga što su vam rekli i onda još jednu četvrtinu od te polovice uzmite i tu će onda biti neka (njihova) istina. Najbolje bi bilo da im uopće ne vjerujete no to za sada ne mogu tražiti od vas. Do toga ćete ionako sami doći kad odrastete.
Evo, ovo vam je bio besplatni savjet jednog ženskog mosta.
Najljepšeg mosta preko Dunava.
Taj most sam ja!
Zovem se Elizabetin most!(Erzsébet híd)
Bijele sam boje i kad me pogledaš ne možeš skinut pogled s mene.
Ja imam u stvari dugu povijest ali vam neću sve pričat. Jer nije više povjest važna. Ja sam ta koja jesam i najljepša sam i to je dovoljno za sad!!
Samo ću vam kratko reći da je na ovom mjestu gdje sam sad ja bio jedan drugi most.
Evo pogledajte kakav je to most bio :
Dobio je ime po Elizabeti Bavarskoj. Austrijskoj carici Sissy. Ženi Franje Josipa. Nakon što je bila ubijena. A ubili su ju 1896. Pa su most koji je tu stajao prije mene nazvali po njoj.
I onda bombardiralo!
I što? Mi mostovi smo bili srušeni. I ja stara bila sam srušena. Ali...ostale mostove ponovo izgradilo mene ostavilo srušenom.
Zato jer se nisu mogli dogovorit. Htjeli su me ponovo izgradit u istom obliku. Pa sam tako stajala srušena duuuuugo godina.
Onda se odlučilo da neću biti istoga oblika nego da će mi se dati novi izgled.
I evo me :
Ja sam najvažnija. Kažu da sam najvažnija prometna žila.
Ne ko oni starci. Oni koji se samo hvale ali ništa ne rade. Nisu najvažnija prometna žila. Ko ja!
I još sam dijete 20. stoljeća. Ne ko oni iz donjih postova koji su odvratni starci iz 19. stoljeća. Pih.
Malo ću vam pričati o ženi po kojoj sam dobila ime.
Ta je žena isto bila prelijepa kao što sam i ja prelijep most.
Bila je supruga Franje Josipa cara Austrije i kralja Ugarske,Češke,Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Sissy se za Franju Josipa udala mlada. Imala je 16 godina. U carstvu je bila jako popularna i narod ju je obožavao. Moji mađari isto su je jako voljeli a čujem da su ju i Hrvati voljeli.
Kažu da je bila jedna od najljepša žena Europe. I kažu da je imala prekrasnu kosu. Koji je svakoga dana češljala. Satima. Zatim garderoba. Voljela se je oblačiti i garderobu je nosila samo po nekoliko tjedana.
E ako sam ja most, po takvoj ženi dobila ime, onda možete zamisliti kako ja izgledam! Ne kao oni starci s moje lijeve strane.
No carica Sissy nije imala sretan život. Ja se nadam da ću ipak kao (novi)most imat ljepši životni vijek nego ga je imala ona. I kao onaj most prije koji ima isto ime kao i ja ali nije isti, ovako prekrasno lijep kao što sam ja.
I nadam se da netko neće na mene napravit atentat kako su napravili na nju. I još se nadam da me nitko neće ubit kako su ubili nju. Turpijom u srce. Pa ti reci!
|