24.07.2008., četvrtak
|
7 radnih, 9 sveukupno dana , što izlazi 216 sati ,do godišnjeg odmora. Imam jednu gunđavu u dućanu. Tamo di kupujem kruh i mlijeko. Nije to dućan to je više trafikica koja je pretvorena u dućan. E sad. Uđeš u taj dućan trafikicu. Ima ih dvije koje prodaju, jedna simpatična , nasmijana i vedra. Gušt ti je kupovati kod nje. Uvijek se lijepo s osmijehom pozdravimo sa "bok" , uvijek mi pogleda malog pasa, uvijek mu se nasmiješi i uvijek si nešto tako malo pročavljamo. Ova druga ekstremno je gunđava. Ništa tu nema "bok i kako si?". Gubitak je to dragocjenog vremena. Umjesto osmjeha i pozdrava dobiš siktanje. Prosikće "izvolite". Mislim da joj je to taktika da preplaši kupca te da ovaj ode i da joj ne dosađuje. No budući da kupac došao po kruh inače će gladan ostat, nema mu druge nego bit na terenu na kojem ga ne trpe, ne žele, ne vole te se nadat da će živ izać. "Litru mlijeka molim vas" "Kojeg?" pita zmija. Ako godinu dana kupuješ isto mlijeko kod iste prodavačice onda i tebi već smiješno svaki dan govorit KOJE mlijeko želiš jer se osjećaš nekako blesavo. No , budući da si okupator na njezinom terenu, neprijatelj nambr van , to se ponašaš ponizno pa tihim glasom odgovoriš "plavo, litra, 3,2 posto mliječne masti". E tu je ona zadovoljna pa malo odahneš. Malo te strah jer još i kruha trebaš a ona već na rubu živaca. Razmišljaš "jel da kažem da trebam kruh ili da odem?". No kako doma čekaju gladna usta to nemaš što puno razmišljat, skupiš svu hrabrost koju imaš i odvažno kažeš "molim Vas šlapicu". "koju" sikće ova. glas joj titra. uzdiše. Strah , tvoj strah počne se osjećat u zraku. No hrabar si. Uzvraćaš udarac : "koju primite meni svejedno". Na to je gotova!. Na to krene tiltat!!!. Nemože shvatit da nekom svejedno. Jer šlapica ima raznih. Ima bijela, ima polubjela, ima kukuruzna,ima... I sad koju da ona primi i meni doda? Koju pitam ja vas? Ako ja neznam kako ona može znat? I naravno da je opravdano ljuta. Uzdiše. Uzdiše na kub. Okreće očima. Suzdržava se. Znam to jer joj to obavezno radim .  Namjerno joj to radim. Čekam to tiltanje. Okreće se i uzima kruh. E taj uzdah treba čut. Za taj njezin uzdah ja živim. Jerbo me izbezumljivala svojom neljubaznošću cijelo vrijeme dok joj nisam našla slabu točku. A njezina slaba točka je "koju primite meni svejedno". Pri tome se još i nasmiješim onako malo blesavo. Ko plavuša se nasmiješim. Onako se nasmiješim "oh oprostite što sam tako glupa" tako se nasmiješim. Od tad ju imam! U svojim panđama ju imam! Moja je!!!! Mislim da u glavi misli da sam luda. Ja opet to isto mislim za nju. Pak smo si egal. Samo ona ne zna da sam ja hladna. Mene nije tako lako izbacit iz takta. Bar ne dok mi ne pronađeš slabu točku. A to njoj nije uspjelo. Meni je. Pak sam stoga ja moralni pobjednik. Iz dućana izlazim u stilu Napoleona. I cerekam se, uvijek se cerekam, samo pazim da me ona ne vidi. I obično se sagnem, podragam pesa i prišapnem mu "jesam ju i danas". Sitna su to zadovoljstva, al štoš meni su zadovoljstva. Volem kad ju tako naljutim. Stvarno volem kad ju rasrdim. |