Draga djeco sad ću vam se predstavit. Ja sam Margaretin most.(Margit hid)
Najduži sam most u Budimpešti. Dug sam 613 metara.Kažu da spadam među najveće mostove u Europi.
Napravili me Francuzi.
Građen sam 4 godine. Od 1872- 1876.
Bio sam i rekonstruiran. 1947/48. Isto kad i onaj antipatični lančani iz donjeg posta.
On ima neke lavove po sebi a vidite mene. Ja imam svoje čuvare na boku.
Ljepši sam ma tko što rekao.
Osim toga ja imam dvojaku funkciju a ne kao on, pih, samo jednu. Preko njega ljudi idu iz Pešte u Budim.
A vidi mene. Preko mene se može i iz Pešte u Budim, ali se može i na otok.
Ha! Tko je bolji? duži? ljepši? funkcionalniji ? pitam ja vas???
Sveta Margareta je ada, na sredini Dunava. Ona ima isto ime kao i ja.
Na otok , preko mene, danas dolaze moji mađari odmorit umorna tijela. I malo se prošetat. I rekreirati se. I tamo ima i japanski vrt. No to sve danas. Prije je to bio otok gubavaca.
Sad ću vam ispričat kako smo otok i ja dobili ime ali da biste shvatili moram vas malo vratiti u prošlost. U 13. stoljeće.
I ispričati vam priču o Beli Četvrtom Ugarskom kralju.
Evo sad slušajte priču :
Bela četvrti kad je došao na vlast imao je 30 godina. To je bilo u 13. stoljeću, točnije 1235. godine. Da , da bilo je to jaaako davno.
O bio je moj Bela ambiciozan kralj! On je htio ojačati svoju državu i htio je smanjiti utjecaj plemstva. Imao je ambicije ali je bio mlad i neiskusan. U povjerenju ću vam reć, meni se Bela IV sviđa no moji ga mađari baš ne vole, pa onda ja ne pričam da se on meni sviđa. Ipak, moji mađari prelaze preko mene i ne bi bilo zgodno da znaju da ja kralja kojeg oni ne vole simpatiziram. To sam sad samo vama rekao u povjerenju, no nemojte me odati, molim vas.
E da. Sad draga djeco moramo ostavit Belu IV u njegovim pokušajima ojačavanja svog kraljevstva i otići malo na sjever. Pratite me?
Na sjeveru su živjela azijska plemena. Mongolska plemena. I onda je jedan čovjek koji se zove Đingis-kan sva ta plemena ujedinio u jedno veliko i jako pleme. I odlučio je da će krenuti u ratne pohode i osvajanja. I krenuo je. No sve je to bilo još daleko od naše Ugarske. Osvojio je Aziju .
Đingis-kan je imao sina. Sin je krenuo u osvajanja i rat na Zapad. Prešao je Rusiju, zatim je osvojio Poljsku a onda je došao i u Ugarsku.
Sad se vraćamo našem Ugarskom kralju. Mom Beli.
Bela četvrti sakupio je vojsku i krenuo se suprostaviti Đingis-kanovoj vojsci. Odnosno vojsci njegovog sina. No kako je bio mlad, kako je bio neiskusan a mongolska je vojska bila odlično organizirana i brojčano jača to je bitku izgubio. Bio je poražen i morao je bježati.
Znate li draga djeco zašto se on meni sviđa? Zato što je cijelo vrijeme kad je bježao pokušavao sakupiti vojsku,organizirati otpor, boriti se i braniti se. Zato se on meni sviđa.
Ali, nije mu uspijevalo. Tražio je pomoć od drugih vladara, molio i preklinjao, pokušavao i pokušavao. Ali na žalost nije mu uspijevalo.
Pobjegao je u Austriju.
Onda je otišao u Zagreb. To vam je u Hrvatskoj a Hrvatska je tada bila dio mađarskog carstva.
Mongolska je vojska išla za njim.
U Zagrebu se malo odmarao a zatim nakon što je odmorio umorne kosti opet i ovdje pokušao sastavit vojsku za obranu. No Mongoli su bili brži.Došli i do Zagreba. Bela je opet morao bježati dalje. Sa sobom je imao krunu i žezlo simbole vladarske moći.
Dakle pokupio je svoje krpice, svoju krunu, žezlo, svoje ljude, svoju suprugu i djecu i krenuo se sakriti u Dalmaciji.
Mongoli su zapalili Zagreb i zatim krenuli za kraljem u Dalmaciju.
Došli su do Klisa. Klis vam je tada bila čvrsta utvrda. Opkolili su Klis jer su mislili da je kralj u Klisu.
I tko zna kako bi sve to završilo da Mongoli nisu dobili vijest da im je Veliki -kan umro.
Mislili su mislili i onda smislili. Vraćamo se doma, rekli su. Odustali su od osvajanja, pokupili svoje krpice i vratili se doma. Jer odkad nije bilo Velikog kana politika se mijenja. Osim toga išli su doma jer su se htjeli boriti za svoje privilegije. Ako si negdje na terenu daleko od glavnih događanja a umre ti vođa onda ćeš brzo otić doma da budeš u blizini kad drugi vladar preuzme vladavinu. Da bi i ti nešto dobio.
Bela četvrti imao je sreće!!!
E sad. Dok je tako bježao naš je kralj svoje dijete zavjetovao Bogu.
I evo ga. Bela se vraća u Ugarsku. Održava svoje obećanje i na ovom otoćiću, na koji ja sad vodim svoje mađare, izgradio crkvu i samostan te svoju kćer Margaretu dao u taj samostan. Ona je bila jako mlada i eto bila je žrtva. Zato je i proglašena sveticom.
Jadna, umrla je u 29.-oj godini od gube. Jer to vam je prvobitno bio otok gubavaca. Neki kažu da je umrla od tuberkuloze.
Meni svejedno od čega je umrla.
Ja i otok nosimo njezino ime.
A još ću vam prišapnut zašto se meni Bela 4. još sviđa. Zato što je učio. Kad je došao u Dalmaciju vidio je kamene utvrde. Vidio je da se kamen može iskoristiti za gradnju. Razmišljao je. Shvati je da se osvajačkoj vojsci možeš suprostaviti samo ako imaš dobro utvrđene gradove.
I kad se vratio dao se na posao.
Izgradio je od kamena kraljevski grad na brdu Budim.
I zatim je utvrđivao svoje ostale gradove. U svom kraljevstvu.
E zato vam se on meni sviđa
No to ostaje naša mala tajna.
Jer da me moji mađari čuju i da znaju da ja volim Belu četvrtoga ne znam što bi mi napravili. Oni ga ne vole. Mislim zato jer je izgubio bitku. I zato što je puno mađara u toj bitci umrlo. A i kasnije kad su Tatari, odnosno Mongoli palili sve što je bilo pred njima, puno je mađara stradalo.
Zato vam ga oni ne vole.
|