Ta Zmija od psa glat može bit filmski glumac. Kad ga fotkam onda se ukoči, postavi se i tako ostane. U pozi : - ništa ja ne razumijem što ti radiš al kad već fotkaš onda neka ispadnem i dobro.- (Odaje ga oko). Čim prestanem fotkat nastavlja sa aktivnostima.
Nebi mogo vjerovat da nije tvoj pas i da ne vidiš vlastitim očima.
Inače jučer mu je bio jaaako težak dan. 
U stan je uletio mali vrapćić. Zabunom jer prozori bili širom otvoreni. I evo ti problema! Jer vrapćić je živo biće i mogao bi hranu pojest, a to se nikako ne smije dozvolit.  Pa je jadnička natjeravao po cjelom stanu, dok se ovaj nije instalirao iza ormara.
I onda je MaliPas CIJELO dopodne proveo u dežurstvu kod ormara. Nos mu je bio ispod ormara, oči fiksirane na malu preplašenu ptičicu. U jedno doba sam ga pokušala izvesti van tako da Muškarac može odraditi operaciju "spasimo vrabca" no Zmija je shvatila moje namjere i nije se mrdnula . Ni očima zatreptao nije. Samo se fiksirao ispred (hmm ispod) ormara u lovačkom stavu i tako ostao.
Išli smo ručat. Inače MaliPas kad mi jedemo obavezno sjedi ispod stola i sa izrazom lica "nisam jeo već par dana molim Vas dajte mi nešto da ne umrem od gladi" žica. No sada nas je ignorirao. Zaboga, njegova je egzistencija u pitanju!!! Veći je ulog u igri!! Njegova cijela budućnost je na kocki!! Jer ako vrabac ostane, moglo bi se dogodit da se njemu da manje hrane! I pažnje! I maženja! I tetošenja! I prostora! Nema on sad vremena za svakodnevne rituale. Sjedit ispod stola. Pih. Dok mu budućnost nesigurna.
Onda smo zaspali. Kad sam se probudila Mali je Pas i dalje bio u istom položaju. Stražarskom.
E sad je meni već bilo užasno teško zbog vrapćića. Zgrabila sam Malog Pasa da ga odvedem van. Koprcao se, nije se dao. No sam bila jača. Izašli smo piškit, popiškio se i brzinom munje vratio doma. Na stražarsko mjesto.
Pred ormar.
E ondak je Muškarcu bilo dosta. Te isti krenuo u akciju spašavanja.
Neću do u detalje opisivat kako je to izgledalo, samo ću reć da nam je u jednom trenutku stan izgledao kao
ili a) da upravo selimo
b) da upravo krećemo farbat,
ovisno o tome koja neposredna iskustva bi putnik namjernik koji bi došao i to vidio, imao.
Sav je namještaj bio negdje po sredini ali i unatoč tome vrabac još uvijek nije bio u ruci. Svako iz svojih razloga natjeravao je vrapčića.
Ja -zato jer mi ga je bilo žao i htjela sam da ga ulovimo i pustimo van . Muškarac - isti razlog ko ja plus dodatno -dost mi je tog glupiranja i tebe i Malog pasa.
Mali pas - istjerati konkurenciju. Pojesti ju ili otjerat da se nikad više ne vrati.
Da nisam sama bila akter tog događanja mislim da bih umirala od smijeha gledajuć 4 kreature kako se natjeravaju po stanu. Od toga dvije ljudske i dvije životinjske.No budući da nisam bila promatrač to sam vrlo ozbiljno shvatila i sebe i vrabca i akciju spašavanja.
Napokon, poslije par masnica na nogama, odvajanja namještaja od njegovog prirodnog položaja, upotrebe cijevi od usisavača, malog se vrabca uspjelo dobit u hodnik gdje je završio u cipeli. Muškarčevoj. Crnoj. Onoj za svadbu. Koja u hodniku još uvijek stoji, viš to sam zaboravila. Gunđat sam zaboravila zašto si cipele ne sprema.
Kako je u toj cipeli vrapćić ostao živ bit će nepoznanica do kraja mi života no očito mu bilo suđeno da opstane.
Cipela je otišla na prozor. Vrapćić također. Mali pas također. Fiksirao je cipelu s druge strane prozora i čekao!
Vrapćić je provirio glavicu. Zaključio da su oni luđaci iz njegove noćne more nestali te da može krenut u bolje sutra. Razvio je svoja mala krilca i odletio.
Sad bi svako normalan mislio da je priči kraj. Da se Mali Pas smirio i primirio i da smo svi zajedno otišli i živjeli sretno do kraja života. The end.
No nije bilo tako. Mislim svi zajedno sretno ćemo valjda živjet do kraja života no ne u ovoj epizodi.
Jerbo je tad mali pas krenuo u inventuru. Otišao je do svog mlijeka da pogleda jeli ono još uvijek tamo. Zatim je otišao do zdjelice sa vodom da vidi jel zdjelica puna ili mu je uzurpator popio slučajno koju kap. Zatim je otišao do zdjelice sa hranom i tu dugo proučavao stanje. Zatim je otišao pogledat sva skrivena mjesta (o.a. bingo. tu smo ga dobili da znamo di ima skrivene kolačiće) da napravi i tu podinventuru.
A onda je skakao od kuta do kuta i za svaki slučaj još uvijek pokušao istjerat uljeza. Nikad neznaš, mislio je valjda on, kud jedan tu i drugi, bolje da ja sve provjerim.
Noć je proveo u stražarskoj pozi na prozoru!
U jednom sam momentu iziritirana njegovim noćnim ponašanjem/ubit ću te pusti me da spavam/ rekla "isuse pa vani ti je apsolutna tišina, nikog nema, ptice spavaju! (to sam posebno naglasila)", našto me je Mali Pas samo prezirno pogledao a Muškarac podsjetio "pusti, nikad neznaš da neki vrabac ne vreba iz prikrajka".
I tako, jutros kad sam išla na posao Mali Pas spavao je sklupčan. Kad sam ga htjela podragat za "doviđenja" odgovorio mi je režanjem.
Razumijem ja to. Umoran je čovječe!
Nije lako sve pod kontrolom držat! I prozor, i teritorij, i livadu, i stan, i auto i zdjelice i naše ponašanje i ......
I još unatoč svoj silnoj kontroli i stražarenju dobit uljeza koji slučajno ušao u stan.
Mislim da se sad oporavlja. I psihički i fizički. Od napora i nenadanih šokova.
|