Da. Što bi čovjek pisao? Svega se nakupilo u samo par dana. Mozak mi ko ona igračka dalekozor koju vrtiš a kako vrtiš tako se stalno stvaraju drugi oblici i mozaici. E tako nekako izgleda i moj život. Trenutno a i općenito.
Sad, ja već navikla na to, no mi teško to objasnit okolini. Kako da objasnim okolini da ne dira, jer ako samo malo zvrti dobit će posve drugu sliku. I priliku.
Ajme što filozofiram.
Hvala na komentrima i na rođendanskim čestitkama. 
Svaki novi rođendan je direktna uvreda mom egu, pa ću se stoga praviti
da ga nije ni bilo. Rođendana mislim.
Naravno da sam prepuna dojmova.
Da sam novinar sada bih imala ekskluzivnu vijest. Ono, imala bi materijala i to dobrog. Odličnog. Bila bi bogata. I slavna.
No nisam novinar i niš od bogatstva. I slave.  Šit.
Naime, prisustvovali smo posebnom događaju. Ozbiljno.
Mislim s tom svadbom čovječe to je stvarno bio doživljaj.
Kad sam u autu na putu kući gledala slike sinulo mi je to.
Reko Muškarcu "čovječe, pa mi imamo ekskluzivnu priču".
Muškarac me gledao pogledom "daj se sredi pa nisi novinarka".
Pak sam se skulirala.No mi žao. Da radim za CNN sad bi imala
priču na kub. I dolara na kub. Šit i život.
Samo ću ukratko reć da smo bili dva hrvata koja su prisustvovala pravom obredu vjenčanja pravoslavne crkve.
Meni to bilo fenomenalno. Posve drugačije od našeg. Toplo. Lijepo.
Kasnije su objasnili da je obred bio i za njihove pojmove poseban, jer inače traje kraće i nije tako bogat. No ovim si dalo truda. Obredom mislim.
Zbor je pjevao na staroslavenskom.
Obred je bio pravi kako treba bit.
Ja sam samo stajala otvorenih ustiju i nisam mogla doć k sebi. Ili si.
Fotkat nismo smjeli no smo ipak fotkali.
To nešto fenomenalno, nemam riječi.
A budući da eto kao novinarka ne mogu zaradit to imam varijantu B.
Naime kupila u rvackoj ronhil superlajt uopće ne razmišljajuć da mogu kupit i tamo.
Na svu sreću nije mi bilo dosta to što sam nosila sa sobom te sam morala kupit cigarete.
I sad!
Tamo cigarete dođu 8,5 kuna. Kod nas 14.
Misaoni proces tekao je ovako :
1.)hmm, trebala bi uzet više kutija.
2.) hmm, mogla bi uzet šteku
(do tuda je proces još lagano naivan i netržišno orijentiran)
3.) ej, a mogla bi uzet par šteka pa prodat
(sad kreće pohlepa)
4.) bingo, uzet ću šleper!!!!!
Pak sam se vratila na svadbu i podijelila svoja razmišljanja sa ostalim svatovima. Nisu se odupirali. Dogovorili smo posao!
Na carini, natrag kad smo išli morali smo otvorit gepek. No ništa nismo imali. Mislim, jadan carinik nije bio svjestan da šleper neće ić prek njegove carine. Ići će to drugim putevima. Još ne znam kojima, moram razradit detalje.
Stoga ako me nema na blogu, na placu sam.
Ja sam ona koja hoda i šapatom pita "pss, trebate cigarete?"
|