|
Kad imaš Muškarca koji ima motornu pilu onda si na konju. Samo hodaš i zapovijedaš. "Daj mi ovo izdubi". "Ovo izbuši" "Ovo napravi". Pak ti kućica polako počinje izgledat ko kućica iz bajke, no Muškarac kreće izgledat ispijeno i jadno. Ne znam zašto, no se mislim : neke su žrtve potrebne zar ne? Četri sam dana baš uživala. Mali pas i ja smo se budili u zelenilu i tišini. Mali pas i ja smo radili. Mali pas i ja puni smo boje, a spavaći dio kućice liči na dječji vrtić "Tratinčica" jerbo smo se zeznuli malo sa bojama. Svaki kvadrat krovne podloge druge je boje. Kad je to Muškarac vidio slatko se nasmijao. I ja se smijem svaki puta kad to pogledam. Mislim da glat mogu otvoriti vrtić. Tak! Auto je usisan iznutra i djeluje čisto. Što već dugo nije djelovao. Mali pas ima zabranu skakanja po istom, jerbo takav čist auto već dugo nisam imala. Pak ga ponosno uzdignute glave vozim. Ne ko inače di spuštam pogled prema podu od srama. Mali pas i ja spavali smo u vreći jerbo dječji vrtić "Tratinčica" se suši. Miris je odvratan. Posadilo cvijeća. Posadilo suncokrete. Posadilo ah...svačega. Mali pas je uživao. Gazdarica mu isto. Uživala. Osim što je sva potrgana. Slomljena. Sve ju boli. Od glave do pete. I obratno. Ruke ne osjeća. Nova garnitura prefarbana je lanenim uljem. Ma naradili smo se sve u šesnajst. Još jedan tjedan a onda zatvaram sezonu rada. Onda krećem uživat. A trenutno, ne mogu pisat jer me bole ruke. To zbog dječjeg vrtića "Tratinčica". Ups da. I 100 cvjetova bazge sam nabrala. Mislim stvarno sam vrijedna. Vrijedna sam ko pčelica i mravac zajedno. Sad odo odmarat. Umorne ruke. Stavit ću ih u hladnu vodu i ne vadim ih do iduće srijede. Tak! |