07.05.2008., srijeda
Pot pouri II
|
Sanader: "Vozimo u petoj brzini..." "Hrvatska nema vremena, izgubili smo puno godina zbog rata. Sada smo tu gdje jesmo, ali vrlo brzo ćemo biti tamo gdje nam je mjesto", Sad mi precjednik kaže da je u petoj. Do nedavno govorio da ćemo u šestu. Ne mogu ja tak živjet. Jel u petoj il u šestoj da vozim? Mislim meni je to malo neodgovorno da on to tako premješta brzine a da me uopče ne upozori neg moram to čitat po kojekakvim štampama. I koja mu sad vrijedi? Ona prva da ćemo u šestu, ili ova sad da ćemo petom? Mislim , nije meni lako.  Tako se prešaltavat, benzina mi to puno troši. Taman sam nabavila auto koji vozi u šestoj, što sad da radim? Jel da ga prodam i kupim onaj sa samo pet? Brzina mislim? Ili da kupim dva? Jedan s pet a drugi sa šest brzina. A što ako odluči ići četvrtom. Što ću onda što? Ne znam, čini me zbunjenom i konfuznom. Osim toga veli da smo tu di jesmo a brzo ćemo bit tu di sad nismo. Di je to di sad nismo? Kad ćemo doć tamo di sad nismo? Ak vozimo u petoj onda će ić sporije. U šestoj će ić brže. Mislim nije mi to zgodno da me tako voza.  Ja bi ga htjela pratit, al kako ću kad mi neda potpunu informaciju. Kako pitam ja vas?? Osim što me precjednik čini malo konfuznom, ostalo sam dobro osim što sam polomljena. Jeremija ( i fulvusica) su amaterčići prema meni. Diletanti obični. Zdravi ljudi koje malo bolucka. A ja... mene boli : ruke, noge, vrat, ramena, osjećam štrecanje na lijevoj strani leđa, oči me bole. Zatim glava. Zatim me štreca u lijevom koljenu. Ne uvijek. Tu i tamo. Bubrezi me boluckaju. Mjehur je tako tako. Stopala su svoja priča. Bolna. Zatim me leđa bole cijela a onaj dio koji štreca taj boli najviše. Ruke od laktova do prstiju osjećam kao dvije željezne , teške poluge. Mogla bih sad nastavit, al prostora mi premalo. Uglavnom, mislim da se stekao dojam da puno radim a to sam i htjela. Ostavit taj dojam mislim.  I što bih još mogla stavit u ovaj pot pouri? O jutarnjoj misi? Koja danas bila romantično-plačno obojana? O koverti koja stoji na mom stolu neotvorena. S naslovom "rješenje za godišnji odmor"? No ako otvorim morat ću počet mislit, organizirat, planirat. A to mi se sad neda. Pa neka stoji neotvoreno. Ako je neotvorena, ondak kao da je ni nema. Već sam zaboravila kad sam tražila godišnji, jer to smo trebali reć tamo negdje u drugom mjesecu. I sad čekam. Čekam da se zorganiziram. Pak da ju otvorim. Eto. Obzirom na moje zdravstveno stanje, hmm bolje reć nestanje, završit ću u nekim toplicama sve mi se čini na totalnom lječenju. Od muskulfibera i ostalih zezancija koje nastaju kad neradnik pokuša radit. Pak ako se ne javim, bila bi zahvalna da mi se dođe u posjetu.Bit ću tamo u najtoplijem bazenu. Ona koja spava u vrućoj vodi to sam ja. Nemoš fulat. |