05.05.2008., ponedjeljak
Ponedjeljak
|
Nakon ovakvih provokacija tipa da je meni rad stran(u komentarima), ne mogu ostat mrtvo hladna. Naime govore mi to oni koji su za pojam rada čuli od drugih. Htjela sam reć da su u knjigama to pročitali al na vrijeme sam se sjetila da ti ni ne čitaju. Toliko o provokacijama. Meni će oni da mi je rad stran pojam,  a evo od jutra ranog ja samo radim i radim. Ko mrav. Ko pčela radim.Ko pčelica Maja radim. No , uzaludno mi je to pričat tima koji POJMA NEMAJU o radu.  Nnnnda. Mene sve još uvijek boli. Svaka kost u tijelu me boli. I noge me bole, i usotalom sve ama baš sve na i u tijelu me boli. Malog pasa prozvali smo Krpa jer upravo tako i izgleda a tako se i ponaša. Nisam ni ja daleko od toga ,ustvari. Mali pas je jučer ujutro legao, što legao, PROSTRO se po krevetu i tako je ostao cijeli dan. Ja bih se isto bila PROSTRLA po krevetu no nije mi dalo. Ipak sam ja čovjek, žena, pak moram radit.  Smeće nosit. Suđe prat. Društvene obaveze upražnjavat. Slušat. Pričat. Ponekad zavidim maloj zmiji na njegovom pasjem životu. Toliko je bio umoran (i prežderan) da ni piškit nije htio ići. Morali smo ga nostit. Eto. Sad ću par dana dolazit k sebi. A onaj  s kojim živim VEĆ je sastavio planove za nova društvena događanja. Smislio je kako će proslavit SVOJ rođendan. Onda je smislio da bismo skupa mogli slavit rođendane. Moj i njegov. Onda je smislio da bi se to moglo napravit u Josip Broz Tito stilu.To znači: pozvat što više ljudi,nabavit brdo hrane i pića te pokazat svijetu i šire kako megalomani zamišljaju proslave. On planira, ja izvršioc.  Pa ti reci. Tu mi više ni boje ne mogu pomoć. |