Matić poljana - Mrkopalj
Na najprostranijoj travnatoj poljani - Matić poljani, slikovitost povećava spomenički niz od 26 vapnenačkih stijena, postavljenih u koloni, što podsjeća na 26-toricu partizana koji su na mrazištu u snjenoj mećavi 24. veljače 1944. godine izgubili živote. Spomenički niz je osmislio poznati arhitekt Zdenko Sila.
Sjeverac je derao sa Sljemena pa kud stigne. Ništa, ama baš ništa mu nije stajalo na putu. Osim nas , vlasnika pasa, velikih i malih, odlučnih da kad smo već došli da i opstanemo.
Sjeverac se nije dao, ali nismo se dali ni mi. Namjera mu je bila da nas ili
a) bezobzirno i okrutno zbriše sa lica zemlje
ili
b) nas smrzne pak ostanemo na mjestu gdje i jesmo kako je bilo i sa onim zbjegom u Gorskom kotaru kojeg sam jedno jutro u 6 sati u svojim ranim danima planinarenja, vidjela tragove. Tragove u obliku 26 kamenih stupova-spomenika u spomen smrznutim partizanima. Najžalosnije od svega jest da je kasnije istraženo, da je zbijeg išao samo kilometar lijevo ili kilometar desno, ne bi se bili smrznuli. A u toj kotlini upali su u oluju.
E bilo mi dost i planinarenja i Bijelih Stijena i romatične ideje hodanja preko planina,da bi se došlo na more, s 14 kilograma (izmjereno) teškim ruksagom na leđima u starim posuđenim gojzericama, sa četri sendviča zamotana u aluminijsku foliju, rezervnim čarapama, rezervnim majcama, vrećom namotanom na ruksag, termosicom čaja.
Pa kad smo nakon 12 sati hoda došli do planinarskog doma(skloništa), ja sam rekla "ja tu ostajem. ubijte me ali dalje neidem". Pak sam se uvukla u vreću i što se mene tiče tamo bi još i danas bila da me nisu , opet ujutro u 6 sati, digli za nastavak. Našto sam tonom -grizem, ujedam a kasnije ubijam- rekla "ostalo ćete odradit bez mene, meni dost za vjeke vjekova." amen sam bila zaboravila reć.
Te smo se nakon dva dana, mi koji smo ostali u skloništu, jer smo zaključili da nam bolje da umremo u toplom nego na nekom spustu, spustili tamo odakle smo i bili krenuli pa opet vidjeli tih 26 kamenih spomenika.
Kojih se sjećam kao da sam ih vidjela jučer. A sjećam se i osjećaja nemoći i tuge koji izazivaju kada pored njih prolaziš.
E takve kamene spomenike je mislio sjeverac napravit i od nas jutros, dana gospodnjeg 16-ti veljače, 2008 godine.
Kao što sam već rekla nije mu uspjelo, mada je bio blizu. Nismo se dali.
Hrabro smo stajali mi sa svojim psima. Na licima nam se vidjela odlučnost da ne pokleknemo. Kad smo se već spremili, ošišali pasa, digli se i krenuli natrag neidemo, bio je slogan.
Na kaputima vidjelo se blato. Svaki vlasnik danas pere veš to pod sigurno. Mašine rade sve u šesnajst, kao što i moja radi. Ja sam bila u svom bijelom kaputu, koji je bio bijel točno 46 sekundi. Nakon što smo došli na nasip mali je pas odlučio da će ostatak vremena provesti meni u rukama.U toplom. Pod krznom.
Takvu su odluku donijeli i svi ostali mali psi. Pak nas je bilo zgodno za vidjeti. Vlasnici u kaputima i jaknama sa modnim detaljima blatnih šapa . Glave pasa vir van. Frizure netragom nestale. U našim očima bila su dva izraza a) nećemo se smrznuti valjda. b) hoćemo li dobiti peticu?
Tako smo cupkali po blatu dok smo još mogli, jer kasnije se blata nakupilo na čizmama pa je bilo sve teže i teže cupkati. Dizati noge i cupkati s njima ako na đonovima imaš par kila blata nije lagan posao. Napol smrznuti, napol odlučni da se ne predajemo, jedno dobrih dva sata čekali smo tamo. Naš je sudac bio najsporiji, a Mali pas i mi bili smo zadnji u nizu. U međuvremenu odletjeli papiri. U međuvremenu svi veliki psi ocjenjeni. U međuvremenu zatvorila se i referada. U međuvremenu tko se smrznuo smrznuo se. Najjači opstaju, to je prirodna selekcija.
Ipak smo došli na red i ja sam rekla "došli smo po peticu" pokazujuć širok osmjeh usput reklamirajuć Zirodent pastu za zube. Našto mi je sudac odgovorio
"a što ste onda došli s njim?" pokazujuć glavom na Muškarca. Ups, eto ti ga pomislim, prva greška u koracima.  Štoš kad nemaš iskustva.
Sucu je po mom mišljenju sjeverac isprao mozak. Jerbo mali pas nije dobio peticu, ali je dobio slijedeću rečenicu "morate na jednu izložbu i po mišljenje drugog suca". Glava malog pasa je prevelika za tijelo. To prvo. Drugo. Mali pas ima noge u iks. To smo znali. To za noge. Ali nismo znali da mu glava prevelika.
Što objašnjava zašto jede nivea kremu. Il mu možda prevelika baš ZATO što jede nivea kremu?!?
Nismo (još) dobili dozvolu dakle za uzgoj. Jerbo mora imat peticu.
Za idući put daklen kupujem bundu. Muškarca ostavljam doma. Osmjeh širim još i više. Oko glave ako treba. Čizme kupujem lovačke. Nosim sa sobom šibu za skidanje blata, termosicu vrućeg čaja, grijalicu, sendvič.
|