Eto. Kad pokažeš malo slabosti odmah ti kažu ne cendraj.
Je... ti zemlju di se ljudi boje slabosti. Svoje i tuđe. Di misle da uvijek moraju bit jaki. Ne pokazivat osjećaje. Ne pokazivat dileme.
Ovo "ne cendraj" "ne kukaj" me nervira. Jerbo mi se pokazuje da na svom blogu (i u životu) moram bit jaka i moram uvijek pokazivat da sam kul. I da sve znam. I da sam sama sebi dovoljna. A nisam. I ne znam sve. No ljudi to ne vole. Ne vole imat uz sebe "slabo" biće koje se bavi nekim beznačajnim stvarima. Jer se boje da će se to biće objesit na njih, a jedva sami sebe nose. A neće.
Zemlju moramo gradit, velike stvari obavljat, a ne tu "cmizdrit" nad slikama.
Pak sad idem dalje sa cinizmom. Jer to "prolazi".
I tako mi mjesecima hodočastimo po stanovima i kućama na prodaju diljem lijepe naše županije.
Žmirečki otvorim nekretnine.com , upišem detaljna tražilica, pak stan ili kuće na prodaju, pa gledam, gledam. Uvijek se nešto nađe. Za pogledat.
Pak nemaš život. Nemaš vikend. Nemaš popodne. Nego imaš hodočašća. Po tuđim privatnim vlasništvima. Koje može bit tvoje. A i nemora. Ovisi o cijeni. Ovisi o tome što ti nude. Ovisi..
Stoga u zadnje vrijeme komuniciram nekako ovako :
"ajde da se nađemo tamo di se prodaje onaj mali stan". Ako je Muškarac u pitanju odmah će znat na što ja mislim. Ako nije, e tu ondak nastaju mali problemi.
ili ovako
"hmm, savska. tamo se ne prodaje ništa".
ili ovako
"aha, nađemo se u Vukovarskoj. Tamo ti je se prodaje jedan od 73 kvadrata, za 1600 eura."
ili
"ideš na Kvatrić? A to je tamo di se prodaje onaj u podkrovlju".
ili
"Bila si u Velikoj Gorici? Super, tamo su na prodaju dvije kuće. Ona jedna je poslovno-stambena".
ili
"Ideš u Zaprešić? Super. Tamo je kuća za 90 tisuća eura".
ili
"Opa, bili ste u Dugom Selu? Ono s lijeve strane gore vam je kuća na prodaju"
ili
"Trokut? Tamo oni što su se zanijeli i traže 150 tisuća eura". Tu se nasmijem . Gorko.
Uglavnom tako nekako razgovaram sa svima i svakim. Ponavljam. Ako je Muškarac u pitanju, njemu to normalno, ali ostalim sugovornicima koji ne žive u našem životu izgledam malkice luda mislim.Pak me u zadnje vrijeme izbjegavaju.
Samo šibam informacije šakom i kapom.
A ne samo da znam gdje se što prodaje i po kojoj cijeni, nego znam i kako gazde izgledaju. Što rade.Gdje rade. Zašto rade. Zašto prodaju. Koja im je zanimacija u životu. Koji su im agenti. Koliko dugo već prodaju. Ma puna sam znanja.
Pak se nešto razmišljam da bi se mogla zaposlit ko agent. Ili možda predagent. Kao ona koja daje informacije PRIJE nego se pogleda stan.
Samo me nazoveš. Rečeš mi šifru stana i malkice me podsjetiš na detalje, a onda me pustiš. Ja ti izreferiram sve. Plus dodam svoje dojmove. Pak ti znaš što te čeka. A još ti mogu reć i kako sam JA zamislila da se to uredi. To bi bio plus u cijeni,ne mogu prodavat svoje ideje za nula kuna.  Mislim, di bi došla da tako radim. Da prodajem svoje ideje za nula kuna.
Stoga se ovaj post može smatrati i oglasom. Oglašavam sebe kao predagenta. Samo pitaj, tu sam.....
A i još nešto mi upalo u oči. Veli naslov "Znanjem do poslovnog uspjeha".
Inače kako? Mislim čemu taj naslov?
I svima čestitam četvrtak.
Dan planete Jupitera. Dobrice.
Kad se nosi svjetlo plavo.
Koje ja danas nemam.
Jerbo mi bubanj radi na crvenkastoj frekvenciji.
skoro pa gotovo.
|