09.02.2008., subota
|
Subota. Je. A subota je bila dan kad ćemo se nać žene s bloga, u trenirci i jest kolač na parkiralištu. Ja, fina i kulturna, borila sam se rukama i nogama da se kolač ne jede na parkiralištu, ali pregazile su me one koje smatraju da je to normalno. Mislim jest kolač na parkiralištu. Da je normalno.  Pak što ću, odgajalo me da budem pristojna i da većina pobjeđuje, tako me odgajalo, stoga sam pristala na taj suludi projekt. Kolač na parkiralištu. Ccccc... Došla sam na vrijeme i sa voljom, u trenirci kako je i dogovoreno, gladna, kako se i očekuje od mene, jer kako bih jela kolač na parkiralištu da sam sita naprimjer? Ondak sam i pasa dovela sa sobom, jerbo mali pas ne poznaje sve blogere koji o njemu čitaju, pak sam si mislila da bi bilo dobro da ga svi upoznaju. Možda mu idući put donesu neku hranu. Mislim sad kad znaju da on postoji, i da je tako umiljat i lijep. Pak ako mu donesu hranu, malo po malo pa će ga zavoljet, i malo po malo ja ću ga uvalit nekom na cjelodnevni boravak. Ali to polako. Korak po korak. Ne mora svatko znat moje krajnje namjere. Za sada oni misle da sam ga samo došla pokazat, i neka na tome ostane. I nakon što smo pojele ODLIČAN kolač na parkiralištu, koji će se odsad u mom malom domaćinstvu zvat : povuci gepek kolač otišle smo u restać i tamo sjedile pak kavu pile. I koka kolu pile. Opet je bila lajava, pa smo morale gledat kad žena uzima dah. Kad je stala da uzme dah, mi smo uletile sa svojom temom, i tako je svaka uspjela doć do riječi.  Naravno da su moje teme i moja izlaganja bila najpametnija, no sam morala dopustit i drugima da nešto pričaju. Iako ne znam kako bi ostale mogle išta reć a da to bude mudrije od mojega, no eto, demokracija je, pak se moramo svi učit da pustimo riječ i drugima. Iako ponekad ne znamo zašto? Iako to ponekad nije najbolje rješenje, jerbo ja lijepo pametno pričam i sad ne razumijem zašto bi uopće netko htio nešto reć nakon što sam ja nešto rekla. Jer mi riječi mudre, pak bi trebalo malo mira i šutnje da one sjednu. I poštovanja bi malo trebalo nakon što su čule što imam za kazat. No kako već rekoh, demokracija nas svih uči poniznosti, stoga sam i ja morala s dubokim uzdahom odustat od potraživanja pune i duboke pažnje. Nemoš očekivat da će te svi razumjet.  Ondak smo izašle van, pa su žene i dalje nastavile pričat. Da se nismo počele smrzavat mislim da bi još i sada bile tamo. Ja sam došla kao sveti nikola, tako me nazvao Muškarac, sa vrećicama i paketima. Za svaku ponešto, tako sam ja to, fina i pristojna kakva jesam, sebi zamislila i to ostvarila. Pak me sad zanimaju povratne informacije. Očekujem "Levantica fenomenalno!!!" ili "Levantica ti si jedno divno biće!!" ili "Levant obožavam te!!" Ispod toga ništa ne priznajem. Ja sam pak dobila knjigu "3000 viceva". Od skaske koja smatra da sam loše volje. He,he..ako to što ona vidi misli da je "loša volja", ondak zaista moram reć da me žena ne poznaje. To je samo blaga slika moje loše volje". Al dobro, ima vremena. Skaska hvala. Od povuci sam dobila Merci čokoladice na koje se Muškarac oblizivao. No sam rekla "prste k sebi". Ne zato što bu nebi dala, nego zato što je na dijeti. Pak sam ih brzo sakrila. Problem meni s njim. Kad kupim čokoladu onda ju moram poskrivečki jest.  Jer, ako je na dijeti, ondak je na dijeti. I kad sam došla doma dočekala me još jedna knjiga. Što znači da sam danas bogatija za dvije. Knjige mislim. Pak će mi trebat novi ormar za knjige. Ta druga je ona koju dugo želim, pa eto, jedno ugodno iznenađenje me na stolu dočekalo. Sa posvetom "našoj najdražoj. Muškarac i pas". Malo me uspio raznježit eto. Idem sad u krpe jer sutra idemo veterinaru. U 8 moramo bit tamo. Što znači da se moram dić ko i svaki radni dan. šit. Ni nedjelje nisu što su nekad bile. Eto, sad idem brzo vidjet ostale što su napisale. Pak ću u skladu s tim, preformulirat ovaj post. Ako bude potrebe. Bit će to u stvari rašomon. E baš me zanima.. &UPDATE Pokloni koje je donijela Povuci su bili tako lijepo, ukusno i skladno zamotani da sam ostala bez riječi. Tek sad kad me je prošao šok ugodnog iznenađenja mogu o tom pisati. Tak! |