05.02.2008., utorak
utorak & UPDATE
|
Kaže skaska piši levant. Kaže al nije svjesna posljedica. Ne pišem jer mi živci nategnuti tako da više ne mogu bit. Nategnuti mislim. Pak sam si dala veto. Pak sam rekla sama sebi : traži ono što je smješno, vedro i veselo pa se s tim zabavljaj. Pak tražim vedro i veselo neka se nasmijem. A kaže skaska piši. O čemu? O tome da me natežu i navlače ko da sam ping-pong loptica. Da se sa vrlim više i ne svađam samo prosikćem. Da se ljudi zanijeli pak misle da su bogovi. Pak kao takvi umislili sebi da mogu komandirat. Pak ti se sva energija troši na to da prešutiš. Da ne kažeš. Ono što misliš. A ono što misliš nije baš lijepo. Pak bi ih moglo pogodit. Pak ako ih pogodi moglo bi se dogodit da mi vrate agresijom. Već viđeno tokom života. A ondak sam postala mudrija. Pa pustim, maknem se a agesija neka se slijeva nekom drugom u đep. Ja samo šutim. I smješkam se. Osmijeh na licu se ne skida. Kako si? "Odlično" odgovaram. Uz široki osmjeh. Molim, hvala, oprosti su tri zlatne riječi koje sva vrata otvaraju. Pak ih koristim. Šakom i kapom. A što sam ljubazna toga nigdje nema.  I vrludam. Između grebena tuđe neorganiziranosti. A doma? Mjesecima u potrazi sa stanom, kućom, prostorom, bilo čime što bi riješilo egzistenciju jednom pa zauvijek. Ako. Nema zauvijek. Pak trčiš i gledaš i čudiš se. Čudom se čudiš kako se narod zanio. A i jučer me žena odrapila po auri al sam joj vratila pa smo fifti fifti. Išla sam pogledat taj kafić, restoran što li za subotu da vidim jel možemo se tamo nać. Pak sam došla, ušla , ja kriminalac ušla sam sa malim pasom. Pak sam rekla "evo odmah idemo van, samo da vas pitam da li se može ovamo doć popit piće u subotu a da ne moramo jest?". Pa mi natovarila na leđa cijelu svoju frustrirajuću životnu situaciju rečenicom, grimasom i tonom :"da ali bez psa". Našto mi se digao tlak pa sam rekla "ne nebih vam psa ni dovela. Predobar je za vas". Bila sam jadna. Jer joj je ton bio onaj svisoka, kao sad će ona mene naučit ponašanju. A to me najviše izludi. Izlude me nametljiva govna. Izlude me "svisoka" ljudi. Izludi me ta vrsta primitivizma. Izludi me to osuđivanje unaprijed. Stavljanje po ladicama. Izludi me ono "ja najbolji!". Ali sam sama sebi odavno dala u radni zadatak da ću preko tuđih ego manijakalizama prelazit mirno. Ako netko želi biti nametljiv neka mu. Ja odo. Ako netko želi živjet preko tuđih leđa neka mu. Ja odo. Ako netko želi riješavat svoje frustracije stvarajuć ih drugima, neka mu. Ja odo. Priznajem i prihvaćam samo odnose suradnje i ljubaznosti. Ako toga nema ja odo. Jer sam preumorna više od neprijateljskih stavova. Tim više što se ja ne postavljam neprijateljski. Eto. I o čem bih onda mogla pisat?  A sad ću još na to sve dobit i komentara tipa : što se žališ, što kukaš. Jel mi to treba???  @UPDATE Iskrene čestitke ZoniZ! |