01.02.2008., petak
|
To što je Muškarac jučer ostao živ može zahvalit samo mom niskom tlaku. Samo zato je ostao živ što me u 6,45 ujutro ne nosi tijelo, ja nosim njega. Umom . Govoreći si "ti to možeš, ti to možeš". Spadam u nejutarnje tipove, koji prije 11 uopće ne žive nego funkcioniraju snagom volje. Ne bude se nego samo su fol budni. Ujutro mi treba kava ne zato što sam dama pa pijem kavu, nego zato da digne nizak tlak pak da se mogu dovuć do kupaone i napravit nešto iz sebe. Oprat zube, počešljat se to mislim. Onda se obično vučem ko pokisla kokoš, al kava krene djelovat pa se vučem malo brže. Ko osušena kokoš. Tempom puža funkcioniram sve negdje do 11. Tako je odkad znam za sebe. Oko 11 krenem funkcionirat punom snagom. I bez kave ne znam kako bi to sve skupa izgledalo. Mislim da bi se vukla ko krpa cijelog dana. No zato ljudi izmislili kavu, pak nama niskotlakašima malkice bolje u životu. Toliko bolje da se možemo izvuć iz kuće, sjest u auto, dovest se na posao i tamo se igrat da radimo. Pokretat ruke i noge i prikazat se svijetu kao osobe koje se kreću. Prekjučer popodne sam si skuhala nesskafe . I vidjela da je to zadnji. Uzeh stoga kutijicu i bacih ju u smeće. Već mjesec dana u ormaru stoje druga dva. Pak pomislim, "super ima još dva , još sam mjesec dana mirna". Te stoga živjeh opušteno i bez brige sve do drugog jutra. Onda dođe jutro. Izvučem se iz kreveta, dopuzim do štednjaka, stavim vodu za kavu te krenem napravit nesskafe. Uzmem žličicu, uzmem limenku, otvorim je..ona prazna. Kako sad? pomislim. Uzmem drugu limenku otvorim ju, ona prazna. Kaaaaako sad to? razmišljam u panici. Okrenem se Muškarcu i pitam "što nema nesskafea?" "Nema" odgovara ovaj mrtav hladan ne sluteći da se počeo poigravati vlastitim životom. "A ove limenke prazne zašto su tu?" pitam "Ah, to ja čuvam za čavle". E tu sam počela tiltati. "Moooolim?" pitam "ti u ormaru za hranu čuvaš prazne limenke za čavle?" "Da" odgovara ovaj ne sluteći da mu se bliže zadnji trenuci. Tiltam sve u šesnaest . Ne dolazim do daha. Ne znam što me više šokira : to što nema kave ili to što on prazne limenke čuva u ormaru di držimo namirnice. "Zašto to ne čuvaš u ladici?" "Pa puna je" odgovara ovaj nevinim tonom. Ja tiltam. Ubila bi ga ali ne mogu doć do daha. Prvo dah. Jer mi život u pitanju. Moj. Ako ne uhvatim dah umrijet ću ja, a ne on.. Stoga se smirim. Udahnem duboko. Te krenem smireno pitat ponovo. Mislim si možda sam krivo čula. Pa ponovim pitanje "ti u ormaru čuvaš prazne limenke za čavle?" E sad je ovaj već vidio da nešto ne štima, ali još ne shvaća što. Vidi samo da mi ton nekako čudan, počinje se i sam čudit ali još ne shvaća da je upravo stavio svoj život na kocku, a to što je i dalje živ može zahvaliti , već sam rekla, tome što ga ne mogu ubit jer se ne mogu kretat. Inače bi! Majke mi bi!  U međuvremenu sam pronašla neki stari reklamni neskafe i u očaju skuhala njega. Bilo što, bar da imam privid da je kava. Pa me krenulo "ja ću odsad u frižideru čuvat prazne limenke od paštete. Za gumbe" govorim mu. "A i kupit ću ti par limenka pive al ću ju prolit, pivu mislim, a limenke ću si čuvat za olovke. Ili igle za štrikanje. Molim te stoga da to ne diraš kad vidiš u frižideru, a pogotovo da to ne baciš" krenem bit ironična. "I svaku konzervu koju imamo molim te da staviš u frižider kad se isprazni , jer ću ja to sebi čuvat za sitnice . Nikad ne znam za što će mi trebat" A on samo gleda. Ne shvaćajuć. E tu krenem opet tiltat. Ne shvaća uopće što mu govorim i to me ljuti. Tada je nažalost bilo vrijeme da se krene šetat pasa, da se krene spremat se za posao, jer posao čeka, ne moš ubit čovjeka pa onda otić na posao, jer treba to sve poslije i pospremit a za to nemaš vremena. Pak ti pobijedi razum. Misliš si : dobro. ubit ću ga za vikend kad stignem poslije i pospremit taj nered koji ću napravit čineći to djelo. Eto tako. Stigao je i vikend, ja sam se smirila jer je isti u međuvremenu shvatio da nešto ne štima pa donio nesskaffe pa me stoga smirio na neko vrijeme. Sad idem ispraznit limenke od pašteta, oprat ih iznutra i složit u frižider. Ondak ću ih tamo imati do daljnjega. Dok ne odlučim čemu će mi služiti. Da li za gumbe ili za igle. Možda ziherice. Ne znam još al dobro je biti spreman unaprijed. Za eventualnosti. Pa ako vidim da imam previše gumbi ja lijepo otvorim frižider, cap uzmem jednu limenku, u nju stavim gumbe viška, one koje ne stanu u praznu limenku od pive . I ziherice isto stavim u drugu limenku. I evo ti reda u kući. |