|
Dižu mi tlak svi koji laprdaju. A još ako nisu zagebčani onda mi još više dižu tlak jer pojma nemaju i jer grad nije njihov. Zabole njih... Ionako ih polovica mrzi metropolu, drugoj polovici je svejedno. E nama, kojima je to rodni grad nije! Bar meni nije! Grad je prekrasan. "...tzv. Lenucijeva potkova - zona 8 perivoja i 8 trgova, to su redom: Trg Nikole Šubića Zrinskog- popularno zvani Zrinjevac, nastao u 19. stoljeću, Trg J.J.Strossmayera-slavnog đakovačkog mecene, Trg kralja Tomislava- prvog hrvatskog kralja koji je tu titule dobio 925. godine,Trg Ante Starčevića, Trg Marka Marulića, Trg Mažuranića i Trg maršala Tita - gdje se nalaze zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, Muzej za umjetnost i obrt, te zgrada Sveučilišta sa spomenikom Ivana Meštrovića - Povijest Hrvata. 2 Zelena potkova, perivojski okvir središta Donjeg grada, planirana je i najvećim dijelom ostvarena od osamdesetih godina 19. stoljeća do kraja drugog desetljeća 20. stoljeća. Ona je najgrandioznije gornjograditeljsko ostvarenje kulture historicizma u Zagrebu i uopće u Hrvatskoj. Zelena potkova je zbrojno ime za osam zagrebačkih trgova (točnije, sedam trgova i jedan park), koje se koristi od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća za perivojski okvir donjogradskog središta. Sama ideja o okviru donjogradskih trgova i parkova starija je od Lenucijeve osnove, te je autorstvo više pojedinaca i točnije ime je Zelena potkova. Realizacija ideje o zelenim parkovima datira davne 1881.g., ili drugačije rečeno, kada su na njoj radili geodetski mjernik (geodeta) Milan Lenuci, Rupert Melkius i Adolf Hudovski, dok je prednacrt napravljen 1883. Nova regulatorna osnova izrađena je 1887., kojoj je novi odbor nešto oduzeo, a nešto dodao, no u potpunosti je sačuvana ideja o ¨estetičkom okviru središta grada¨. Dvije različite vizije funkcije trgova- perivoja poslije se stapaju u jedinstvenu zamisao koju je Lenuci 1897. izrazio modelom, kojeg je potom predložio za uređenje perivojskog okvira kao cjeline Ono što čini njegov projekt osobito vrijednim, zapravo je umjetnost spajanja, podjednako ideoloških koncepata kao i stilsko-morfoloških predložaka. Kao posebna vrijednost može se istaknuti Lenucijevo poštovanje tradicije, koje je izraženo u vjernosti velikom urbanom i simboličkom projektu i težnji njegovu ostvarenju. LENUCI JE DO TE MJERE POSTAO SINONIM ZA NAJBOLJI URBANIZAM POVIJESNOG ZAGREBA DA SE I ¨ZELENA POTKOVA¨, KOLEKTIVNO DJELO, NAZIVA ¨LENUCIJEVOM POTKOVOM¨. Milan Lenuci rođen je u Karlovcu 1849., a umro u Zagrebu 1924. godine. Diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Grazu, radio na različitim funkcijama u Gradskom poglavarstvu Zagreba, sve do položaja ravnatelja Gradskoga građevnog ureda. Od tehničkih i dizajnerskih pojedinosti koje je ugradio u Zagreb (tipske drvene stube) pa do mnoštva studija i projekata za reprezentativne gradske prostore, dao je snažan autorski doprinos i biljeg gradu. Od historicizma višenamjenskih zelenih trgova i njihove geometrijske sheme, Lenuci je doživio stilski razvoj prema secesiji, vrednujući organičkom prilagodbom zagrebačke sjeverne brežuljke. Pa odajmo čast gospodinu Lenuciju i pustimo grad takvim kakav je zamišljen!! Zašto smo oholi pa smatramo da znamo bolje? Zašto mislimo da je "vani" uvijek bolje? Zašto nismo ponosni na ono što imamo i zašto to ne očuvamo? Ako ima novaca za garaže onda ima i za obnovu zar ne? Ali ne...nema za obnovu jer tu nema zarade. U garažama će zarade bit. A da bi bilo zarade moraju se pustit automobili sve do centra zar ne? Bože gospode povraća mi se od te gluposti i kratkovidnosti. Povraća mi se od gospodina gradonačelnika koji nije ni do malog prsta gospodinu Štrosmajeru. A sve mi se čini da to želi bit. Kina su sva uništena. I sad kad su se karte otvorile savršeno je jasno zašto je kino Zagreb uništeno i zjapi kao prazna rupa kako reče jedan bloger. ZATO JER JE PRAZNA RUPA JEFTINIJA ZA PRODAJU. Već viđeno. U mojoj bivšoj firmi. Koja je obezvrijeđena da bi se mogla jeftinije prodat kao zgrada. Nekom talijanu. Provjereno. Ne laprdam. Pustite mi grad na miru. Grad je prekrasan a tko to ne vidi njegov je problem. Jer ne zna gledati dalje od svog novčanika. A takvima nema mjesta u mom srcu. Nosite se odakle ste i došli što se mene tiče. Jer takvo nepoštovanje grada koji vam je pružio dom i može u meni izazvati takvu rečenicu. Koju ću ponovit "vratite se odakle ste i došli". Pa onda tamo mijenjajte izgled svojih mjesta, mjestašca, gradova i županija. Pa da vas vidim da vam ja dođem u vaš dom i krenem razmještat po svom. Pustite nas na miru!!! A zagrebčani vrijeme je da se više probudite a ne tako mlako puštati da se svatko bahati. Grad je naš dom, drugog nemamo. Svi koji su došli u njega imaju se kuda i vratiti. Pa ih baš briga. Mi nemamo kud. I kad se oni vrate svojim pravim domovima mi ćemo ostati u ruševinama izgubljenog duha grada. Jer će oni reć: idemo doma, ovdje nije lijepo za živjet. I otić u svoje gradove. Mahnut rukom i reć, uh što je Zagreb ružan idemo mi natrag doma. Jer njima je Zagreb a) odskočna daska b) tamo gje rade da bi zaradili novac da bi njime napravili veću kuću te kad odu u penziju vratili se u svoja rodna mjesta.U tu veliku kuću. A MENI JE ZAGREB DOM! A sve samo zato što smo bili lijeni boriti se za ono što je naše. I što je prekrasno ovakvo kakvo je!!! Ako i vi to nevidite, da nam je grad prekrasan, onda je i vama duša već u novčaniku. Hrvatski političar rođen 22. studenog 1955. godine u braku Blagice (rođ. Tomić) i Joze Bandića na Bandića Brigu u zaseoku Cerov Dolac u selu Donji Mamići nedaleko Gruda. Pored Milana bračni par Bandić imao je još dvoje djece - Dragu i Tonku. Glava obitelji Jozo umro je s nepunih 58 godina tako da je sav teret skrbi o obitelji pao na majku Blagicu. Oca je zamijenio majčin tata, djed Ante, za kojeg i danas Milana vežu lijepe uspomene. Uz dječiju pomoć djeda je uzgajao duhan koji je tada bio glavna gospodarska grana u Hercegovini. Nakon završene osnovne škole Milan se upisao u gimnaziju u Grudama, a po svršetku gimnazijskog školovanja uputio se na studij u Zagreb. Godina je bila 1974. i to lipanjsko jutro kada je sa smeđim kuferom od skaja došao u Zagreb Milan dobro pamti. Naime, ispunio mu se san - došao je u hrvatsku prijestolnicu. |