OK ondak ću si da truda.
Gospodin Šagal je rođen u Rusiji. Imao je život kakav si mi ne možemo zamisliti. Sama njegova biografija iziskivala bi čitavu knjigu, koja uostalom i postoji, stoga ju ja tu opisivat neću. Biografiju mislim. Iz Rusije je otišao u Francusku. Tamo je dobio državljanstvo. Onda počeo rat pa su ga izbacili u Ameriku. Piše tamo da je u Ameriku išao sa 600 kilograma prtljage. U Americi je bio nesretan. Nije uopće izlazio nego je slikao svoju rodnu Rusiju.
Onda bio u Meksiku. Onda se vratio u Europu.
To što se tiče putovanja.
Što se žena tiče imao je tri žene. Prva je bila Bela. S njom je imao dijete. Bela je otišla u bolnicu zbog gripe, a kako je bio rat to joj nisu dali dobru njegu i umrla je. Onda je 7 godina živio sa svojom pospremačicom koju mu je kćer našla. Ona mu je rodila sina. Ostavila ga je. Onda je sreo Ruskinju, zaboravila sam kako se zove i oženio se s njom. I bio s njom do kraja živtoa.
To o ženama.
Izgledao je boemski i dosta dobro.
Rus ko rus imao je senzibilnu dušu.
Živio je 98 godina.
Napisao svoju biografiju kad je imao 30.
A o slikarstvu : nikad nije pratio nikakav smjer. Malo je bio s Pikasom, malo se družio s impresionistima, no je bio svoj.
Slike su mu, a što reć...meni odlične. Kolorista na kub, stvarno je znao s bojama. 100 motiva u jednoj slici. Stojiš i gledaš.
No kad ti se objasni onda shvatiš. Na svakoj slici ima crkvica iz njegovog rodnog mjesta.
On sam sebe simbolizira buketom cvijeća. Dakle tamo gdje je cvijeće to je on.
Motivi koje želi naglasiti obično su na vrhu slike. Dakle ono što je njemu važno u tom momentu je na vrhu. Na primjer ona slika dole gdje je ženski akt. Koja se usput rečeno tako i zove. Evo priče : bio je u svojoj kući i slikao grad. Onda mu je došla Bela. Te se desilo što se desilo. Mislim ono što se događa između žene i muškarca a kako sam ja jedno fino biće ostavljam mašti na volju da misle što se dogodilo. I slikar je NA sliku NA kojoj je upravo radio docrtao što se dogodilo u tom momentu.
Tako se njegove slike gledaju koliko sam ja uspjela shvatiti.
Tok svojih misli, svoga života, sve svoje stavlja na jedno platno.
Dalje. Često se ponavlja motiv svječnjaka. Svjećnjak mu je uvijek u uglu neke slike. I sad opet ima priča. Kad je bio mali tata je u kuću pustio nekog židova, stranca. I ugostio ga. To je Šagalu ostalo u neizbrisivom sjećanju, te i to sjećanje stavlja na slike.
Ajmo dalje sad me krenulo.
Uvijek je na slici i violina. E to nisam bila dobar učenik pa nisam čula zašto.
Ondak. Na slici je uvijek i neko nadnaravno biće. Ono zeleno.
Uvijek je i neki par zagrljenih ljudi. To simbolizira ljubav.
Zaključak bi bio ovakav : Šagal pretače svoju dušu u svaku sliku. A kako duša nije jednodimenzionalna u trenutku to on sve što ima u njoj , duši mislim, pretače na platno. I meni je to fenomenalno.
A zaključak muškarca bio je : čovjek je radio po svom. Išao je svojim putem. To se Muškarcu sviđa jer je on tvrdi bik koji radi isto.
Eto. Ima još slika ali ih ne mogu uploadati. Moja će duša sutra bit zaokupljena nečim drugim stoga ovo što sam napisala napisala sam.
|