|
Hmmm da. Bijasmo jučer na noči muzeja. Imali smo puno sreće i nakon samo 82 kruga odmah smo našli parking mjesto. Izašli van iz auta i ostali u šoku od zime. Dovukla sam se do Etnografskog te tamo ušla u gomilu iz koje više izašla nisam. Gladna, promrzla, nervozna, cipele tiskaju (onih 500 kuna idu u upotrebu), gužvala sam se i pokušavala vidjet bilo koji eksponat, tek toliko da nešto mogu napisat o tome. No nisam imala sreće. Em sam mala, em sam nervozna, o eksponatima pričat ne mogu jer ih vidjela nisam. Tu i tamo vidjela sam koju sliku anđela ali i to onako samo na bljeskove kad bi se slučajno koja glava tuđa pomakla malo udesno ili ulijevo. Idućih pola sata smo se dakle vraćali do izlaza. Ondak smo otišli u Muzej za umjetnost i obrt, kojeg izložbu usput rečeno znam jer sam ju vidjela. I secesiju sam vidjela i sve sam već vidjela, al eto , neka mogu reć da sam bila. Pola sata do gore, četrdeset pet minuta do dole i ide život. Nervoza mi rasla, noge me sve više boljele, zima se uvlačila polako ali sigurno i u zadnju stanicu moga tijela. Ondak smo otišli u Kavkaz, stari dobri Kavkaz e da bi zaključili da ni Kavkaz nije što je nekad bio. Pak smo u buci popili kavu i sok, pokušali malo pričat al nije išlo. Buka prejaka. I ondak smo se lijepo pokupili doma, na toplo, di me čekao moj pasonja mali, skuhala sam si dva meko kuhana jaja baš mi je došlo da jedem meko kuhana jaja i zaključili da nam zime dosta! Naravoučenje 1 : ako imaš metar i šezdeset nemoj ić na noć muzeja jer sve što ćeš vidjet su gornji gumbi kaputa ljudi oko tebe. Naravoučenje 2 : ako ipak odeš na noć muzeja pazi koje ćeš gležnjače obut. Posvećeno NF-u uz filozofsko pitanje : kako pronaći iglu u plastu sijena ? |