26.11.2007., ponedjeljak
Izbori i osmjeh
|
Što napisat nakoj jučerašnjeg dana? Nisam ni znala koliko sam PROTIV dok nije objavilo rezultate neslužbene ankete. Di -IvoIdemoDalje- nisu vodili. TEK SAM TADA shvatila koliko ih ne volim. (Znam da ih ne volim, al nisam znala da ih tako jako ne volim).Jer sam skočila do neba od radosti čuvši da NE VODE!!!! (Neću priznat da sam malkice zaplesala. I poljubila pasa od sreće. I onako cupkala sam po stanu ). A neki veliki kamen pao je s moje duše. Čula sam ga kako pada. Osmjeh mi nije silazio s lica. Ono, nisam si mogla pomoć, samo sam se smješkala. Anketu sam bila ispunila. Kasnije sam čula da IvoIdemoDalje kaže da NJIHOVI glasači ne popunjavaju ankete. Poslije sam shvatila i zašto. Zato što su nepismeni. I još kaže HebrangStrašni da NJIHOVI glasači glasaju navečer jer su radili. Mislim, ma nemoj. To bi mi bio vic godine da HebrangSilni nije ispričao već strašno puno sličnih viceva. I tako, jutros sam upalila TV da vidim kakvo je stanje i bilo je 60/57. Dobro je dobro. Polako se približavamo utikaču. Možda u ovoj zemlji i upalimo svjetlo. A i tužni uzdasi njeni mi ne kvare raspoloženje. Naprotiv. Znam zašto su. Uzdasi mislim. Pa mi sve to izaziva osmjeh na licu. Što ona više uzdiše to je moj osmjeh širi.  I ne mogu ga skinut. Sve i da hoću. A neću.  |