23.11.2007., petak
Petak
|
Mali je pas ostao dežurati pred frižiderom. U kojem se nalazi njegov ručak. Izvađen iz frizera i stavljen da se otopi. No nikad ne znaš što se sve može dogoditi mislim da on misli, pa se odlučio dežurat. U stražarskom položaju definiranog pred frižiderom sam ga ostavila , a u istom ću ga vjerojatno nać kad se vratim s trudbeničkog dijela dana. Zlatica (muha-gost) se preselila u kupaonu. Bit će da joj petarde smetaju. A tamo ima malog prijatelja. Mravca. (Za sada dok ne vidimo hoće li mravac ostati ili ne, nećemo mu davat ime.) Koji hoda po kadi. Lijevo-desno, desno lijevo. Ja sam pak morala doć na posao. No sam mirna jer mi je carstvo pod kontrolom, svi živi i zdravi. Pramenovi su ispali posve dobro. Ako u obzir uzmemo da se uopće skoro i ne vide te da me je ošišala onako kako ne volim te napravila frizuru kakve voli kraljica Viktorija, ostalo moram reć da je ok. Mislim kosu još imam a to je najvažnije. Na trapericama mi je otišao cifršlus. Na majci mi se klima gumb. Lijevi brisač na autu uopće ne briše. Desni radi kao lud. Na rukama mi ostalo boje. S obzirom na frizuru s karijerom se mogu pozdravit na neko vrijeme.  Za svaki slučaj obukla sam suknju, tek toliko da se vidi da sam žensko. I za kraj pozdrav petkom, onako kako me naučio moj malo lud prijatelj: "Pozdrav Vam šaljem štujući Vas. Pozdravljam i vaše suradnike te suradnike vaših suradnika. Bilježim se sa štovanjem." |