11.11.2007., nedjelja
nedjelja
|
Jutros buđenje u 7 . Sa jezikom malog pasa u mom uhu. Njegovim repom oko moje glave. Skakanje po meni snenoj. Kad je mene probudio krenuo je budit osobu 2. Istim stilom. Jezik u uho. A i spavali nismo baš najbolje jer maloj zvijeri treba sve više i više mjesta. Te nakon što sam pitala Muškarca "jesi dobro spavao" odgovor je bio " ako spavanje na 12 centimetara širine smatraš dobrim spavanjem, onda jesam". No bitno da je mali pas zadovoljan. Onda šetnja. Odradio Muškarac. Onda kava. Doručak. Liječenje od jučerašnjeg nikotinskog predoziranja. Muškarac i pas otišli na kućicu provjerit jel trava raste i da li su sve travke na svom mestu. U slučaju da raste. Ja se vučem i liječim se cigaretama. Klin se klinom izbija. Igračke male zvijeri svuda su po stanu. Onda ja ljuta spremim sve u njegovu ležalicu. ("Dobro što je ovo? Jel imam psa ili dijete? Ne da spremam za tobom, spremam i za njim"). Pri čemu pretjerujem jer si Muškarac pospremi sam. Onda pas ljut sve izvadi i ponovo ih razbaca po stanu. Strateški. Kost pod stol. Loptica u hodnik. Šlapa za griženje na krevet. Patkica koja tuli (e ta dovodi do ludila, jer nikad ne znaš gdje je dok nisi na nju stao, a ona je kasno) ima fleksibilno mjesto ovisno o raspoloženju. Moja šlapa na krevet. Da se grize u trenucima dokolice. Muškarčeva šlapa u kupaonu. Da se grize u trenucima dokolice. Čarapa izvučena iz ladice u trenucima naše neopreznosti, sada izgrižena,nenosiva, nema fiksnu poziciju. Sada je tu, sad je tamo. Moj grudnjak izvučen iz ladice u trenucima kad nisam obratila pažnju povlači se po podu. Kad bi nam došli gosti ne znam što bi o nama mislili. Stoga živimo ko samotnjaci nikog ne zovemo u stan, jer dobar dojam koji ostavljamo vani svojim ponašanjem i ugodnim nastupom, bio bi pokvaren istog trena kad bi gosti ušli u stan. Stoga se zakračunavamo te sa eventualnim posjetiteljima razgovaramo preko zatvorenih vratiju. Kažemo im da smo bolesni od opake bolesti i da ne otvaramo vrata da ih ne zarazimo.Da bismo bili uvjerljiviji stavljamo maramice preko nosa da nam glas zvuči bolesno. I tako.Ja spremim. On vrati.  Ja spremim. On vrati. Trenutno je sve spremljeno jer malog pasa nema doma. Čim se vrati, zna se što slijedi. Stoga : Dajem psa u dobre ruke!!! Malog, slatkog crnog psa dajem u dobre i smirene ruke. Ljudima jačih živaca od mojih. Ljudima većeg strpljenja. Ljudima koji imaju 24 sata vremena baviti se istim. Ljudima koji su naspavani. Ljudima koji u 7 ujutro imaju volje bauljat po parku. Ljudima koji mogu spavat u položajima joge, ja više ne mogu, stara sam čovječe. Kosti mi nisu elastične kao nekad. Živci mi nisu obnovljiva kategorija. Uz uvijet : ni pod koju cijenu ne primam ga natrag. Ko uzeo uzeo. Povratka nema.  |