da bit će malo priglup post al moji ionako nisu neki vrhunski, politički osmišljeni, profesionalni postovi.
više su dječji. "odrasti već jednom" postovi.
a mi se neda. odrast mislim. nije mi taj svijet odraslih baš neki primamljiv.
pa idem unazad. što sam starija to sam mlađa.
to je fizika.
no da.
što sam ono htjela pisat?
o kvačicama.
tražila sam kvačice drvene. tražila i tražila.
naravno ne da bih s njima metala veš na štrik. to ne radim. metnem veš i pustim, fućkaš kvačice. ak odleti, bilo je suđeno da odleti. ako ne odleti bilo je suđeno da ne odleti. to moja filozofija. a nikad ne odleti. a ako ipak odleti imam razlog kupit novo. na primjer odleti suknja. dobro, bilo je suđeno da odleti u neki drugi kvart jer je ionako bila stara i treba kupit novu. a to što je odletila znak je s neba da treba kupit novu. takva je neka moja filozofija ako ju itko može pratit. a da bi mogao, pratit mislim, mora i on ići unazad.
i tako sam tražila kvačice. drvene.
plastičnih imaš ko u priči. al te me ne zanimaju. nimalo.
jer s njima moraš ozbiljno. s njima se ne možeš igrati.
one zahtijevaju stav zrele duše.
jer gledaš ih i ne inspiriraju te ninašta.
samo na kvačenje veša.
a to smo već odradili u pasusu dva.
to o vješanju veša.
i ondak sam išla u Merkatone i bingo.
Sa police mi se smiješe kvačice drvene.
Na akciji.
Imale su tri cijene.
Jedna cijena bila je 9 kuna 99 lipa. Tu sam cijenu ja vidjela.
Druga cijena bila je na drugoj strani 5 kuna 99 lipa.
Tu je cijenu blagajnica vidjela.
A prava cijena, ona koju sam platila bila je 6 kuna 99 lipa.
e sad. gledaš drvene kvačice.
one su inspirativne. one su stvorene za igru.
Pa izvadiš boju iz kuta ormara i staviš kvačicu u nju.
Tek tako da vidiš kako bi ista izgledala u drugoj boji.
Onda uzmeš igle pa pokušaš saštrikati neki cvijetić da bi stavio na kvačicu.
No kako si amaterčina na kvadrat, diletant na kub, to ti cvjetić ispadne puno prevelik.
Ono, kao da si slijep, malo mutav kao da si.
Ali ti se nedaš. Neće tebe slomit prvi neuspjeh. Ideš dalje!
Idol i slogan ti je stranka na vlasti. Idemo dalje!
I na kraju dobiješ slijedeći rezultat :
Igra s kvačicama tek je u eksperimentalnoj fazi.
Metoda koju moj život preferira bez da se mene išta pita je "metoda pokušaja i promašaja".
Koja je na kratki rok naprona, no na dugi rok, ako slučajno živiš 300 godina može bit i dobra, budući da se ima vremena shvatiti sve pogreške, te onda jednog dana krenuti ispravnim putem.
Evo krajnjeg rezultata eksperimentalne faze :
(U pozadini se vidi loptica. Koja tamo mora bit!!!)
Naravno da sam svjesna da se boja nije dobro primila.
Naravno da sam svjesna da na ovoj igri još treba poradit.
Ali, kao što već rekoh
idol mi je onaj što po televiziji hoda uspravno u sivom odijelu kojeg nije sam nosio na kemijsko čišćenje, a za njim hodaju drugi
i govore autoritativno, strogo i ozbiljno
idemo dalje!!
Odgovor na evenutalno pitanje : a što ći ti to? Što ćeš s time, odgovor je:
igram se.
I da. Rekla sam da post neće biti jako pametan.
A slogan mi je :
za još bolje kvačice IDEMO DALJE!!!
|