Budući da nitko nije shvatio poantu donjeg posta moram prijeć na slijedeći jerbo će inače igra pokvarenog telefona trajati do vječnosti.
Naime, poanta uopće nije bila u baloneru. Bila je u kišobranu i "ništa nas ne može iznenaditi" stilu. Međutim od nepušača očekivat razumijevanje bilo je, sad vidim, dosta naivno 
Stoga idem na novi post :
Mislim, moraš bit stvarno
ili
a) u jako dobrom stanju da te onda ne može ništa dotuć
ili
b) u tako groznom stanju da te onda dotuče do kraja,odjenom pa si miran.
"Zima u Lisabonu". Pa ti reci. U jednom naslovu dvije hladne asocijacije.
Prvo zima. Mislim na što te zima može asocirat???
Na hladnoću, čišćenje smrznutog stakla, gunđanje, oblačenje pola sata i još ti nije dosta jer kad izađeš van opet se smrzavaš. Sjeverac. Kratke dane.
Drugo Lisabon.
Na što te taj pak može asocirat? Na visoke tornjeve. Dvorce. Kolumba. Trgovinu. Srednji vijek- tmuran i neinspirativan.
Opet nešto maglovito i sjetno.
I znajuć sve to ti ipak uzmeš tu knjigu u knjižnici.
(sad bi trebalo ponovo pročitat prvu rečenicu. Ono pod a ili b).
" U romanu "Zima u Lisabonu" isprepliću se američki film noir (i njegova literarna ishodišta), svijet jazza, uzbudljiva ljubavna priča i tajanstveni zapleti. Međutim, to je prije svega izuzetno i snažno književno ostvarenje, jezgrovitog i zgusnutog izričaja neobične poetičnosti. "Zima u Lisabonu" još jednom potvrđuje vrijednost i značaj Antonia Muńoza Moline unutar suvremenog španjolskog romana. "
Pa se ti provlačiš kroz maglu i sjetu. I likove u balonerima s pištoljima. Noćni život muzičara. Alkohol. Mrak.Tugu.Bol. I sve što tu spada.
Pa padaš. Sve dublje. U sjetu.
Nije ti dosta što ti vani dođe mrak već u 4 sata. Nije ti dosta što na poslu imaš histeriju, tragikomediju, dramu dapače. Nije ti dosta što si obilazio groblja tri dana. Neee, sve ti to nije dosta , nego ti još uzmeš knjigu koja je sve samo ne vedra.
(sad opet treba pročitat prvu rečenicu. ono pod b) ).
Jedina stvar koja te drži da ju i dalje čitaš je ljubavna priča koja se provlači tim maglovitim, sivim , sumornim, mračnim, nočnim okruženjem. Jer te zanima kako se to završava.
I tako dovučeš se nekako do kraja knjige. Zatvoriš ju uz uzdah olakšanja i kažeš samome sebi:
"i dobro što mi je to u životu trebalo????"
Dio drugi :
vestica crvena odnesena je u Ustanovu.
"kako je lijepa" bile su riječi koje su me razvedrile.
A ondak ju je obukla. Dobro joj stoji.
Stanovnice odjela broj 7 gledale su i divile se.
I naručile : zihericu, malu igračku medu.
|